Artnit

Utorak, 01 April 2014 14:38

Bil Brajson - London u XVI veku Istaknut

Londonsko naselje Sautvark u XVI veku Londonsko naselje Sautvark u XVI veku

Retko je koji grad u istoriji bio smrtonosniji i poželjniji od Londona u šesneastom veku. Uslovi koji su i drugde otežavali život u Londonu su bili posebno izraženi, dok su novopridošlice u vidu mornara i ostalih putnika neprestano obnavljali gradske zalihe zaraznih bolesti.

Kuga, skoro večito prisutna u ponekom delu grada, pogubno bi se razbuktala svakih desetak godina. Ko god je to mogao sebi da priušti, napuštao je grad za vreme epidemija. To je umnogome bio razlog nastanka velikog broja kraljevskih palata izvan Londona - u Ričmondu, Griniču, Hemptonu i drugde. Javne predstave svih vrsta - zapravo, svi javni skupovi sem odlazaka u crkvu - bili bi zabranjeni u krugu od sedam milja oko Londona kad god bi smrtnost u gradu stigla do broja četrdeset, a to se prilično često dešavalo.

Gotovo svake godine, barem u prethodna dva i po veka, u Londonu je bilo više umrlih nego novorođenih. Samo je neprestani priliv ambicioznih provincijalaca i protestanskih izbeglica s kontinenta održavao rast stanovništva - a ono je zaista raslo, sa pedeset hiljada 1500. godine do četvorostruko većeg broja do kraja tog veka (naravno, reč je o procenama). Na vrhuncu Elizabetine vladavine, London je bio jedan od najvećih evropskih gradova, manji samo od Pariza i Napulja. U Britaniji mu po brojnosti nijedan grad nije bio ni blizu. Jedna jedina londonska oblast, poput Sadarka, imala je više stanovnika od Noriča, drugog po veličini engleskog grada. Međutim, borba za opstanak bila je bespoštedna. Ni u jednom delu ovog velegrada prosečan životni vek nije prelazio trideset pet godina, dok je u nekim siromašnijim oblastima iznosio jedva dvadeset pet. London u kome se obreo Vilijam Šekspir bio je grad mladih.

Najveći broj žitelja Londona bio je sabijen u četiristo četrdeset osam veoma gusto naseljenih ari unutar gradskih zidina, oko Tauera i katedrale Svetog Pavla. Te zidine danas su sačuvane samo u raštrkanim fragmentima i nazivima - uglavnom imenima nekadašnjih kapija: Bišopsgejt, Kriplgejt, Njugejt, Oldgejt i tako dalje - ali je prostor koji je njima nekada bio fizički ograđen i dalje poznat kao londonski Siti, i ostaje i administrativno izdvojen od mnogo šireg londonskog sitija koji ga okružuje, ali se uvek piše malim slovom.

Iz knjige Šekspir - Svet kao pozornica

Pročitano 2523 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Razglednica Bil Brajson - London u XVI veku