Artnit

Stefan Tanasijević

Stefan Tanasijević

Koža je novu Evropu, onakvu kakva je izašla iz Drugog svetskog rata, uhvatila u svoj njenoj autentičnosti; i to pogledom koga kasnija razmatranja nisu naknadno korigovala, a upravo zbog toga on tu Evropu otkriva zaslepljenu novinom u trenutku njenog rođenja. Pada mi na pamet Ničeova ideja: suština nekog fenomena otkriva se u trenutku njegove geneze.

Neuobičajenim putem je išao kući. Gledao je u kuće pored kojih je prolazio. Bila je to ulica koju nije poznavao. Stare kuće, lošeg izgleda i većinom mračne, pretvorene u stanove ili sobe za izdavanje. Pruga i naselja pored, cigle pocrnele od čađi, bele stepenice, prljave čipkane zavese. Table “Apartmani“ na pola prozora, aspidistre na svakom. Tipične ulice srednje niske klase. Sad, gledajući celinu, bila je to vrsta ulice koju bi želeo da vidi raznetu bombama.

Gospodarenje vladajuće klase zasniva se na propadanju druge klase. A kad su radnici odvojeni u getu, oni moraju neprestano da padaju sve dublje. Stvara se narod zakržljalih ljudi, niskog rasta, koji se na prvi pogled razlikuje od svojih gospodara, narod ulice, što, u stvari, i jest, koji nema životne snage i otpornosti. Muškarci postaju karikature onoga što bi ljudi trebalo da budu, a njihove žene i deca su bleda i slabokrvna stvorenja, očiju okruženih tamnim kolutovima, koja hodaju pognuta i pogrbljena i već u mladosti gube svaku skladnost i lepotu.

Kao bistri potok sliva se mladi glas, Vanja se izdigao na kolena. On nije visok rastom, ali je skladan i jak. Njegovo zamišljeno lice čoveka zaplašenog životom menja se, iznutra ga obasjava svetlost.

- Ne želim ja da budem viši od Njega, ali zakone Njegove hoću i moram da razumem - zašto su dela vavilonska bolja pred Njim od dela sionskih?

Čovek kao građanin je, s jedne strane, potisnuo i zakrio čoveka kao slobodnog duha, koji pripada drugom poretku bića, a s druge strane, čoveka kao proizvođača, kao delatnika - nije bilo proklamovano pravo svakoga čoveka na dostojanstveno postojanje i na rad. Protivrečnosti i lažne posledice proklamacije prava čoveka i građanina u buržoaskim društvima, izazivale su reakciju protiv same ideje prava i slobode ljudske ličnosti.

Čovjek će tek odveć lako biti sklon da u psihički posjed jedne kulture ubroji njene ideale, tj. ocjene o tome koja su postignuća najvrednija i kojima od njih se ponajviše teži. Isprva izgleda kao da su ti ideali ono što određuje djela kulturnog kruga; no stvarni je tok događaja bio drukčiji; ideali su se izgrađivali na prvim djelima, omogućenim zajedničkim djelovanjem unutrašnje nadarenosti i vanjskih odnosa jedne kulture i ta prva djela ideal je zatim zadržao kako bi osigurao njihovo nastavljanje.

Subota, 17 Septembar 2022 11:21

Ima li pravih putokaza za mlade

Savremeno srpsko društvo je zahvaćeno dubokom krizom, mnogobrojnim konfliktima, erozijom vrednosnog sistema. Ovaj postojeći društveni milje stvara specifične izazove i iskušenja mladoj generaciji u Srbiji.

Subota, 10 Septembar 2022 11:09

Hana Arent - O terminu javnosti

Termin “javnost“ označava dva blisko povezana, ali ne potpuno istovetna fenomena.

On najpre govori da svi mogu da vide i čuju sve što se pojavljuje u javnosti, i da to stiče najveći mogući publicitet. Za nas, pojavljivanje - nešto što vidimo i čujemo, i mi i drugi - čini realnost.

Istina je nekada bila apsolut. U današnjem svetu to je sve manje. Od svih kriza koje duboko zasecaju već bolesno društveno tkivo možda je najveća kriza istine. Naš društveni prostor odavno ispunjavaju glupost, neznanje, laž, nekritičnost, pogrešan način življenja i mišljenja. Manipulacija istinom nikada nije bila tako izrazita kao danas. Vešto se iskorišćavaju neznanje, nekritičnost, zahtevi i nezadovoljstvo.

Subota, 27 Avgust 2022 10:39

Fridrih Niče - Zašto sam ja udes

Ja znam svoju sudbu. Jednom će se uz moje ime vezati uspomena na nešto ogromno - na jednu krizu, kakve nije bilo na zemlji, na najdublju koliziju savesti, na jednu odluku, izazvanu protiv svega, što je dotad bilo verovano, traženo, osveštano. Ja nisam čovek, ja sam dinamit. - I sa svim tim u meni nema ništa od kakva osnivača vere - vere su stvar puka, a ja moram posle dodira sa verskim ljudima da perem ruke...

Vi ste ovde: Home Pero Stefan Tanasijević