Artnit

Shvaćaš li da se čudim ponekad kako izgleda ta stvarnost tamo gdje moj dječačić živi i diše. Istovremeno mi je jasno da je to nemoguće opisati, jer je to svijet oslobođenih osjećaja. Viktoru je mnogo teže no meni. On kaže da više ne može vjerovati u Boga budući da Bog dopušta da djeca umiru, izgore, postaju maloumna, strijeljaju se ili umiru od gladi. Ja mu pokušavam objasniti da između odraslih i djece ne postoji nikakva granica jer odrasli i nadalje ostaju djeca, koja moraju živjeti preodjeveni kao djeca.

Objavljeno u Pero

Charlotte: Da si ti zaista željela dijete nikada te ne bih mogla prisiliti na pobačaj.

Eva: A čime da ti se suprotstavim? Ti si mi ispirala mozak već od djetinjstva, uvijek sam se pokoravala tvojoj volji, bila sam zaplašena i nesigurna i trebala mi je pomoć i podrška.

Objavljeno u Pero

Postoji razlog da se doda i jedna beleška, koja teško da ima ikakve veze sa ovom pričom, pošto se gore opisana scena odigrala pre više od dvadeset godina. Moj odnos prema ocu menjao se skoro neprimetno. Mislio sam, skoro neizdrživo tronut, na njegov pogled kad se probio iz zemlje sumraka i zamolio Boga da blagosilja njegovog sina.

Objavljeno u Pero

Odmah vidi da su vrata majčine sobe napola otvorena i zauzima zgodno mesto u predsoblju: može da vidi, a da ne bude viđen. Majka sedi u krevetu s rukama oko kolena, spavaćica joj je skliznula sa oblog ramena, nije uplela noćnu pletenicu. Teška, tamna kosa sliva se preko ramena, lice joj je bledo u treperavoj svetlosti zore. Cvetni dezen na roletnama, svetlozeleni zidovi. Kineski paravan oko umivaonika, malene slike pejzaža (akvareli koje je naslikao ujak Ernšt), kao sunce žuta krpara, sve je sivo i treperavo, i sporo, sporo.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Ingmar Bergman