Artnit

Ponedeljak, 07 April 2014 16:06

Volfgang Borhert - Vrane

Čeče na kamenohladnim ogradama mostova i na studenotvrdim metalnim rešetkama duž ljubičastosmrdljivih kanala. Čeče na utabanim i izlokanim podrumskim stepenicama. Na ivicama pločnika pokraj stanijolske hartije i jesenjeg lišća i na grešnim klupama u parkovima. Čeče naslonjene, nagnute na kućne zidove bez vrata, i na pristanišnim nasipima i zidovima kejova koji čeznu za daljinom.

Objavljeno u Pero
Četvrtak, 03 April 2014 16:53

Volfgang Borhert - Novi grad

A sada smo u gradovima. Ružni, pohlepni, izgubljeni. Prozori za nas su retki, čudni i retki. Ali ipak postoje, uveče u mraku, sa santoplim ženama, jedinstvene nebeske krpe za nas, oh tako retko. Mi smo na putu ka negrađenom novom gradu, u kome su naši svi prozori, i sve žene, i sve i sve i sve: Mi smo na putu ka našem gradu, ka našem novom gradu, i naša srca noću pište kao lokomotive od požude i nostalgije - kao lokomotive. I sve lokomotive putuju u pravcu novoga grada.

Objavljeno u Pero
Utorak, 09 Juli 2013 20:22

Volfgang Borhert - U ćeliji

Vrata su se zatvorila za mnom. Događa se da se vrata zatvaraju za čovekom - i da se zabrave, i to može da se zamisli. Kućna vrata se, na primer, zabrave, i onda smo ili unutra ili napolju. I kućna vrata imaju u sebi nešto konačno, kao zaključak, kao izručenje. Tako su zamnom sada gurnuli vrata, da, gurnuli, jer su to tako neverovatno debela vrata da ih nije moguće zalupiti. Ružna vrata sa brojem 432. To je ono naročito na ovim vratima, što imaju broj i što su okovana limom - zbog toga su i postala tako gorda i neprikosnovena; ne dozvoljavaju približavanje i ne dirnu ih ni najusrdnije molitve.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Generacija bez milosti