Legenda o potopu - Nojeva barka
Legenda o potopu, poznata i kao Nojeva barka nalazi se u okviru Starog zaveta, u Knjizi postanja. U ovom delu Biblije, fokus je na stvaranju sveta, na Bogu kao tvorcu svega živog, ljudskoj sudbini i poreklu, kao i na čovekovom odnosu naspram Dobra i Zla. Knjiga Postanja u drugom delu govori o Božjim praocima, izabranom narodu, Izraelcima i o prvim ljudima koje je Bog spasao i sa kojim počinje spasavanje čitavog sveta.
Anri Barbis - Da ima pravde, dobri ne bi smeli da pate
- Rđavi su nesrećni; dobri i pokajnici srećni su, na nebu.
- A na zemlji?
- Na zemlji su dobri nesrećni kao i ostali, više od njih, jer što se više strada ovde na zemlji - u toliko je veća nagrada gore na nebu.
Zlatno tele - simbol idolopoklonstva
Tokom vekova zlatno tele je postalo trajni simbol dekadencije, materijalizma i stavljanja novca na mesto onoga što je zaista važno. U Bibliji je predstavljena slika zlatnog teleta koje je napravio Aron i koga su Izraelci poštovali dok je Mojsije bio na Sinajskoj gori. Biblijska priča o zlatnom teletu otkriva ljudsku prirodu koja pokazuje prirodan pomak ka grehu bez odgovarajućeg vođstva i istovremeno slikovito predstavlja idolopoklonstvo.
Demijurg - graditelj sveta
Demijurg je pojam grčkog porekla koji potiče od grčkih reči demos, što znači narod i ergos što znači rad. Prvobitno značenje ovog pojma se odnosilo na majstora koji obavlja usluge, služi narodu, odnosno uopšteno graditelj ili neimar. Tako se pojam demijurg najčešće upotrebljava kao sinonim za tvorca, graditelja sveta.
Halil Džubran - Kakvo blago čuvate svojom pokornošću da biste ga ostavili u nasleđe svojim potomcima?
Čuli ste da je prvom čoveku Bog rekao: “U znoju svom ješćeš hleb.“ Zašto šajh Abas jede hleb zamešen vašim znojem i pije vino pomešano s vašim suzama? Je li Bog izdvojio tog čoveka i učinio ga gospodarem još dok je bio u majčinoj utrobi? Ili se naljutio na vas zbog neznanih greha i poslao vas u život kao robove da skupljate letinu, ali da jedete samo trnje, da pravite raskošne palate, ali da živite samo u trošnim kolibama?
Ingmar Bergman - To vjerovanje u granice je tek strah i razum koji nas tjera na put povratka
Shvaćaš li da se čudim ponekad kako izgleda ta stvarnost tamo gdje moj dječačić živi i diše. Istovremeno mi je jasno da je to nemoguće opisati, jer je to svijet oslobođenih osjećaja. Viktoru je mnogo teže no meni. On kaže da više ne može vjerovati u Boga budući da Bog dopušta da djeca umiru, izgore, postaju maloumna, strijeljaju se ili umiru od gladi. Ja mu pokušavam objasniti da između odraslih i djece ne postoji nikakva granica jer odrasli i nadalje ostaju djeca, koja moraju živjeti preodjeveni kao djeca.
O svom slepilu
Sonet O svom slepilu, koji je napisao 1655. godine Džon Milton, često smatran najvećim engleskim pesnikom posle Vilijama Šekspira, smatra se za najbolji sonet u kojima engleska poetska umetnost dostiže uzvišenu visinu. Džon Milton je oslepeo 1652. godine, kada je imao samo 44 godine. Ova pesma odražava njegov bol i očaj zbog gubitka vida, ali istovremeno i ukazuje da je njegova vera u Boga nepokolebljiva.
Borislav Pekić - Život je tek niz iskustava, niz krštenja
U načelu, krštenje je svečani obred uspostavljanja svete veze između krštenog i nečeg u čije ime se krsti, i kao takvo, predstavlja ono uvek prijem u neku zajednicu, ma šta ona značila - uverenje, pokret, misiju ili profit. U hrišćanstvu ono je sećanje na Jordan i obnavljanje saveza sa Bogom preko Njegovog Sina.