Artnit

Četvrtak, 10 Oktobar 2013 18:25

Jablanovi Istaknut

Deskriptivna pesma Jablanovi pripada ciklusu Senke po vodi, koji je Jovan Dučić pisao za vreme studentskih dana, u tuđini, u Ženevi i Parizu. U jablanove koji šume Dučić ukiva osećanja uznemirenosti, sumnje i straha. Poput nevidljive niti u pesmi se provlači misao o prolaznosti života.

Pesma Jablanovi počinje pitanjem koje se ponavlja dva puta - "Zašto noćas tako šume jablanovi, Tako strašno, čudno? Zašto tako šume?". Ova pitanja ukazuju na napetost i nemir koji obuzimaju pesnika. Njemu se čini da mesec neće nikada zaći "za hume, daleke i crne, ko slutnje; i snovi". U toj mrtvoj noći u vodu "ko olovo mirnu i sivu", umrtvljenu vodu, bez života padaju snovi. Tama i jablanovi koji i dalje šume čudno, i drhću u svodu su jedini svedoci tog pada.

Treća strofa daje sliku pesnika koji stoji sam kraj mirne vode, poslednji, jedini, usamljen u tom ogromnom prostranstvu sveta koji simboliše mrtva noć. On je toliko usamljen u toj mrtvoj noći da se oseća "ko potonji čovek". Ispred njega je samo njegova senka, okrenuta njemu i kao da želi nešto da mu kaže. Ali, on oseća strah, strepi i strahuje i od svoje mračne senke: "Strepim sam od svoje seni".

Pitanje postavljeno na početku pesme - "Zašto noćas tako šume jablanovi" u pesmi nije dobilo direktan odgovor. Odgovor se nalazi u poetskim simboličnim slikama. Jablanovi su samo predmet opažanja i doživljaja pesnika, kao i simbolična predstava čovekovih misli i želja. Šum jablanova, ispod koga stoji usamljeni čovek, simboliše njegove težnje da izađe iz samoće i mraka.

Pročitano 15912 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Jablanovi