Artnit

Subota, 31 Avgust 2013 17:52

Đakomo Skoti - Pas sa žala Istaknut

Oštenila ga je kuja lutalica u zavoju hridi, na morskome žalu. Za oca mu se, naravno, nije znalo. Majka ga je napustila pre nego što je malo štene moglo samo sebi pribavljati hranu. I postao je i on pas lutalica. Ali ne poznajući drugi svet osim sveta uz more, samo je uz morska žala živeo, kraj mora, pa i u moru. Jer je postao izvrstan plivač.

Razumeo je govor riba i govor mora. Govor mora razumeo je brzo: riječi oplakivanja žala, šapat lakih valova, vrisak golemih talasa, srdžbu penušanja, tihe pesme treperenja modre, gorke vode, vrenje, zviždanje, prelivanje mora.

Razgovarati s ribama naučio je s vremenom. Zaista je naučio. Jer ribe govore, mada vam se čini da su neme. Pas iz početka nije znao da i ribe govore, pa se hranio njima. Vešto ih je hvatao i od njih debljao. Ali onda je počeo razumevati njihov govor, pa je shvatio što mu govori jedna sjajna ribica, previjajući se između njegovih zuba. Ribica mu je rekla:

- Kakvo sam ti zlo učinila?

I gledala ga je tako molećivo da se pas ganuo i pustio je. Skliznuvši u more, ribica je odjurila da kaže svim ostalim ribama kako je ovo dobar pas. Onda su pas i ribe postali prijatelji.

Ali nastale su teškoće za psa: kako doći do hrane? Dotle se najviše hranio ribama. Sad ih više nije mogao jesti. Šta da jede? Opore crvene plodove trnovitog grmlja? Ili kupine leti? To je bilo premalo. I tako je pas dugo lutao žalom tražeći hranu. Nije se usuđivao udaljiti od žala, jer nije poznavao svet daleko od mora, i bojao ga se.

Lutajući tako, sreo je ribare.

Ribari su pomilovali njegovu oštru, raščupanu i slepljenu dlaku, pružili mu hleba, sira i još ponešto. To se psu svidelo, pa je ostao s ribarima.

Ribari su ga ukrcali na brod i poveli sa sobom na ribolov. Kad su izvukli mreže i istresli na palubu i stavili u sandučiće stotine i stotine sjajnih, srebrnastih, drhtavih riba, pas je promrmljao, nešto rekao. Ribari ga nisu razumeli, nisu se na nj ni osvrtali - nastavili su da bacaju mreže. I još su više riba složili u sandučiće brodskog skladišta. Onda pas reče:

- S ovima se ne razumem. Ali moram spasti ribe. Idem k njima i reći ću im da moraju pobeći.

I pas skoči s broda u more. Plivao je i ronio, ronio duboko, sišao na dno mora, sledio pokrete mreže, trčao za ribama što su se kupile u mreži, nastojao da otvori usta da bi im mogao reći: "Pazite! Smrtna opasnost!"

Ali kad je otvorio njušku, morska voda ju je ispunila, i glas nije izašao, niko ga nije čuo. Pokušao je da viče, da viče...

I progutao je mnogo mora i zaćutao zauvek.

Kad su ribari izvukli na palubu mrežu, nabreklu od riba, našli su u njoj i leš psa.

- Vidi se - rekli su - da je bio pas mora. A bio je to tako dobar pas.

Pročitano 6038 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 16 Juni 2017 11:20

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Đakomo Skoti - Pas sa žala