Artnit

Petak, 07 Juni 2013 22:23

Stradija Istaknut

Korneliju Baba - Sledbenici Korneliju Baba - Sledbenici

Najpoznatiji srpski satirični pripovedač, Radoje Domanović se sa najviše uspeha ogledao u žanru alegorično-satirične pripovetke koju je uveo u srpsku književnost. Tu spada i jedna od njegovih najboljih satira Stradija, koja je nastala između 1889. i 1903. godine. Ona predstavlja svojevrsno ogledalo izobličene političke stvarnosti Srbije iz poslednjih godina apsolutističke vladavine Aleksandra Obrenovića.

Satirična vizija stvarnosti u Stradiji je uokvirena pričom o imaginarnom putovanju. Pisac, odnosno njegov zamenik u pripoveci, narator, putuje po svetu u potrazi za slavnom otađbinom svog oca. On stiže u nekakvu daleku, nepoznatu zemlju, koja se razlikuje od svega, što je pre i posle toga video. Sve što se u njoj događalo bilo je suprotno od normalnog i prirodnog.

Prvog dana kada je putnik stupio na tlo Stradije u glavnom gradu bila je velika svečanost. Narod je slavio petu godišnjicu oždrebljavanja konja šefa policije. On tu primećuje mnoštvo ordena kojima su građani ukrašeni. Zasluge za koje se dobijaju odlikovanja bile su najneobičnije, ponekad i takve da bi u kakvoj drugoj zemlji čovek radi njih dospeo u zatvor. Jednog je njegov ministar odlikovao za retke zasluge i požrtvovanje prema Otadžbini, jer je rukovao mnogim državnim novcem punu godinu dana, a u kasi je, pri pregledu, nađeno samo dve hiljade dinara manje nego što treba da bude. Pravo je, govorilo se, jer je mogao sve upropastiti, ali mu plemenitost i rodoljublje nije dalo da to učini. Drugi je odlikovan zato što je mesec dana bio čuvar nekih državnih magacina i magacini nisu izgoreli. Jedan čiča je dobio orden što je ostario i što nije umro. Jedan je odlikovan što se obogatio za nepunu godinu dana liferujući državi loše žito i još vazda drugih stvari. Svaki zelenaš i nitkov mogao je sebi kupiti za nekoliko groša titulu "veliki narodni rodoljub".

U Stradiji kažu da u toj zemlji ima dosta svinja. Na čuđenje putnika da je samo zbog svinja čuvena ta zemlja, dobija se odgovor da ima i budalaština mnogo. Sem svinja, vele da imaju mnogo ministara, koje u penziji, koje na raspoloženju, ali njih ne izvoze na stranu. Izvoze samo svinje.

Strani putnik posećuje ministarstva raznih resora i primećuje da niko nije na svom mestu, a svako je na pogrešnom. Svaki ministar interesuje se za sve, samo ne za ono što spada u njegovu nadležnost. Ministar inostranih poslova proučava šumarstvo, a na pitanje kakvi su odnosi zemlje sa susedima odgovara: "Pravo da vam kažem ja nešto nisam o tome ni imao prilike da mislim". Ministar pravde "proučava škole za gluvonemu decu". Ministar privrede veliki je ljubitelj Homera, a o privredi se uopšte ne brine, jer je, po njegovom mišljenju "privreda usavršena dobrim zakonima", a zakoni su briga ministra policije, a ne njegova. Ministar vojni sastavlja molitve. Ministar prosvete je naprasit čovek i kavgadžija, a u Stradiji ne trpe školovane ljude, prosveta spada "u nepredviđene izdatke". Poglavar crkve je dobar gimnastičar i strastven lovac, a uz to, voli da se tuče.

Narodna skupština, koja je to samo po imenu, "a u stvari poslanike postavlja ministar policije" radi "samo ono što hoće vlada". Pošto budu "izabrani" poslanici provode "nekoliko dana u pripremnoj školi, koja se zove klub" gde se vežbaju da što bolje odigraju svoju ulogu. Uloge u skupštini su podeljene: jedni govore za, drugi ima da ćute, a treći da se prave opozicija. Poslanici uče ono što im je zadato da kažu u skupštini kao đaci lekcije. Vlastima je najteže da nađu opozicionare, jer svi hoće da su uz vladu.

U Stradiji ima mnogo slobodoumnih zakona, a ni malo slobode. To je zemlja u kojoj je "ustav bez ustavnosti", narod "ne upotrebljava slobode"; zemlja u kojoj se ne zna koji zakoni važe, a koji ne važe. Zato se u Stradiji donosi mera "da narod spase od naroda". Cela zemlja je prepuna moralnih pouka, a morala nije bilo, u svakoj kući pun tavan logike, ali pameti nije bilo. Drže se govori i pišu knjige o privredi, a niko ništa nije sejao. Na svakom koraku se govorilo o štednji i blagostanju zemlje, a rasipalo se na sve strane.

Satira Stradija je univerzalni simbol osude apsolutističke vladavine. "U Stradiji Radoja Domanovića jedva da ima svetlosti, tek toliko da se vidi koliko je ta zemlja crna", kaže profesor Vojislav Đurić. U njoj je Radoje Domanović narodna savest, koju afirmiše svojim umetničkim udarom protiv dinastije, odnosno ne/vrednosti države i naroda.

Pročitano 20723 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 20 Januar 2018 12:39

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Stradija