Međutim, čovek je gotovo uvek takav da priznaje samo jednog učitelja - iskustvo. Ali iskustvo, za sve pouke koje daje, traži cenu oko koje nema nagađanja. Sve što budete stekli kao iskustvo moraćete da platite svojim idealima ili, štaviše, samim svojim telima. Iskustvo vam tu neće dati nikakvog popusta, ono je tvrdo i bez milosti. Zato slušajte one koji vam misle dobro. Ako budete slušali njihove savete, moći ćete mnogo toga da uštedite sebi.
I zato ja, kome je bilo dozvoljeno da vam budem učitelj, želim da vam dam jedan savet za život.
On glasi:
Štedite svoje prijatelje.
Kada dolazi na svet, svaki čovek dobija od Gospoda istu porciju prijatelja. To je kao kad mala deca o Božiću dobiju na poklon iste slatkiše. Ima takve dece koja odmah pojedu sve, još iste večeri. Naravno, od toga nemaju ništa, i još im bude zlo, a tome se, kada se sutradan probude pokvarenog stomaka i sa gadnim ukusom u ustima, pridruži još i zavidljivost, jer je pametnijoj deci ostao veliki deo njihovih slatkiša. Dok ova, kada se zažele slatkih stvari, mogu da uzmu od svoje pametno napravljene rezerve, dotle ona druga, koja su bila proždrljiva, stoje u prikrajku, prinuđena da gledaju kako drugi jedu.
A bez prijatelja čovek mora da propadne.
Starajte se da vam prijatelji traju koliko i život. To je, dragi mladi ljudi, mali savet koji vaš učitelj želi da vam da na vašem putu u život i, mada ćete svog starog učitelja Gerbera uskoro zaboraviti, možda ćete se katkada setiti njegovog saveta: “Čuvajte mudro svoje prijatelje“.
Iz romana I niko ne plače za mnom...