Ponosni gradski miš je jednom posetio rođaka koji je živeo na selu. Za ručak mu je seoski miš poslužio pšeničnu stabljiku, korene i žireve sa hladnom vodom za piće. Naviknut na gurmansku hranu i razne poslastice gradski miš je jedva okusio nešto od svakog jela, ali iz uljudnosti nije pokazao kako ne jede s voljom. Nakon obroka, gradski miš je pričao o svom životu u gradu, a seoski miš je te noći sanjao o užicima koje mu je rođak opisao. Sledećeg dana kada je gradski miš zatražio od seoskog miša da ode s njim u grad, on je rado pristao. Kada su stigli do palate u kojoj je živeo gradski miš, na stolu u trpezariji su se nalazili ostaci veoma finog banketa, slatkiši i želei, slatka peciva, ukusni sirevi. Ali, bogat i ukusan obrok miševa prekida mačka koja glasno grebe na vratima, sluge koje sakupljaju hranu sa stola, nekoliko pasa koji ih primoravaju da napuste svoj obrok i pobegnu. Posle ovoga, seoski miš odlučuje da se vrati kući i kaže: "Možda imate luksuz i poslastice koje ja nemam, ali ja više volim svoju običnu hranu i jednostavan život na selu sa mirom i sigurnošću koja ide uz to."