Grig nije bio bezuslovni obožavalac dela, ali bio mu je potreban novac: pristao je, o čemu je Ibzen odmah obavestio Ludviga Josefsona, švedskog direktora pozorišta u Kristijaniji. Cilj je bio da se ujesen 1874. sezona otvori tom predstavom, što se podudaralo s prvom posetom koju je posle deset godina egzila Ibzen učinio svojoj zemlji. Ali Grig se toliko mučio sa zadatkom o kom je prijateljima rado govorio kao o “noćnoj mori“, da je kompoziciju okončao tek krajem jula 1875, što je premijeru odložilo do februara 1876. Bio je to ogroman uspeh, zasnovan na jednom nesporazumu. Grig, čiji je karakter bio sasvim suprotan Ibzenovom, strahovito je zasladio delo, ali ga i učinio još popularnijim i omogućio mu da postigne međunarodnu slavu. On lično našao je tu sopstvenu odskočnu dasku prema slavi. Noćna mora je urodila plodom.
Iz biografije Henrik Ibzen