Pesma pored mora ima četiri strofe, prve dve imaju četiri stiha a poslednje dve samo tri. Vilijam Vordsvort opisuje prekrasnu večernju scenu, a ipak ovaj sonet daleko prevazilazi estetska zadovoljstva, jer paralelno sa jednostavnom šetnjom uz more pesnik oseća u prirodi religijsku snagu.
Pesma Pored mora počinje stihom “Veče je lepo, mirno i slobodno“. U prelepoj večeri, pesnik ističe da je vreme “tiho kao kaluđerica“, dok sunce tone na horizontu u njegov mir. U drugoj strofi on skreće pažnju na nežnost mora, čiji zvuk navodi na misao da je “moćno biće budno“ i svojim večitim pokretom podiže “zvuk kao grom“. U trećoj strofi pesnik se obraća devojčici koja s njim šeta uz more i kaže joj da ako nju nije dotakla svečanost prirode, ona zbog toga nije manje božanska. Jer, kako kaže pesnik devojčici u poslednjoj strofi: “Ti ležiš u Avramovom naručju sve ove godine“ i “Bog je sa tobom i kada to ne znaš“.
Kada čitalac sazna da je dete sa kojim šeta Vilijam Vordsvort njegova kćerka Karolina, koju nije video deset godina jer je bio odvojen od nje i njene majke zbog rata u Francuskoj, pesma Kraj mora postaje emotivnija. Nevinost deteta je inspirativna, jer iako ona ne razmišlja aktivno o moći prirode koja ih okružuje, ona je ipak deo toga. I zato što je za Vordsvorta činjenica da je u prirodi dovoljna da inspiriše moćno religiozno iskustvo, on zamišlja svoju nevinu kćerku koja stoji uz Boga, kao da je prihvaćena na nebesima mnogo pre časa njene smrti.