Artnit

Ponedeljak, 10 Juli 2017 10:44

Truman Kapote - Ne spava mi se, Ne umire mi se, Samo bih da putujem po pašnjacima nebeskim Istaknut

Plakat za film Doručak kod Tifanija Plakat za film Doručak kod Tifanija

Međutim, premda gospođica Golightly nije ni znala da ja postojim, osim kad je trebalo da joj otvorim ulazna vrata, ja sam u toku tog ljeta postao izvanredan poznavalac njena života. Proučavajući koš za smeće ispred njenih vrata, ustanovio sam da redovito čita tabloide, turističke prospekte i horoskope, da puši neke ezoterične cigarete po imenu Picayunes, da se hrani samo svježim sirom i tankim kriškama dvopeka, i da je šarenilo njene kose donekle i umjetnog porijekla.

Iz istog sam izvora doznao da prima na kilograme pisama od vojnika. Pisma su uvijek bila izrezana na uske vrpce, kao za obilježavanje stranica u knjizi. Nekoliko sam puta u prolazu uzeo takvu vrpcu. Na njima su se najčešće ponavljale riječi sjećam se, i nedostaješ mi, i kiša, i piši mi, molim te, i prokleti, i dovraga, a javljale su se i riječi osamljen i ljubav.

Osim toga, imala je mačku i svirala je na gitari. U dane kad bi sunce pripeklo, oprala bi kosu pa bi s mačkom, zapravo riđim tigrastim mačorom, sjedila na protupožarnim stepenicima i prebirala po gitari sve dok joj se kosa ne bi osušila. Kad god bih je čuo da svira, prišao bih prozoru i nijemo stajao pokraj njega. Vrlo je dobro svirala, a gdjekad je i pjevala. Pjevala je promuklim glasom pubertetlije koji mutira. Znala je sve pjesme iz popularnih mjuzikla, Colea Portera i Kurta Weilla, osobito je voljela pjesme iz Oklahome! koje su tog ljeta bile nove i posvuda se pjevale. Ali u stanovitim časovima svirala je pjesme za koje sam se pitao otkud ih zna, odakle je zapravo došla. Reske i nježne melodije što su mirisale na borike ili preriju. Jedna je od njih ovako išla: Ne spava mi se, Ne umire mi se, Samo bih da putujem po pašnjacima nebeskim. Reklo bi se da joj je upravo ta pjesma najviše prirasla srcu jer ju je često pjevala i pošto joj se kosa već bila osušila, pošto je sunce već bilo zašlo i u sumrak se počela paliti svjetla po prozorima.

Iz romana Doručak kod Tifanija

Pročitano 1847 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 01 Oktobar 2020 10:43

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Truman Kapote - Ne spava mi se, Ne umire mi se, Samo bih da putujem po pašnjacima nebeskim