Prvi dani Evropljanina u Americi mogu se uporediti sa rođenjem, i mada se ovde, neka se Karl samo nepotrebno ne plaši, čovek brže navikava nego kad sa onog sveta stupi u ovaj, ljudski, ipak treba imati u vidu da prvi sud uvek počiva na slabim temeljima i da njime ne bi ni slučajno trebalo uneti nered u sve buduće sudove, uz čiju pomoć, ipak, on želi da ovde nastavi sa svojim životom. On sam poznavao je pridošlice koje su, na primer, umesto da se ponašaju prema tim dobrim načelima, danima stajale na balkonu i zurile dole u ulicu kao zabludele ovce. To bezuslovno zbuni čoveka! Ta usamljena dokolica zagledana u njujorški dan pun posla može se dozvoliti nekome ko putuje iz zadovoljstva, pa možda i preporučiti, iako ne bez ograda, a za nekog ko će ovde ostati ona je propast, u ovom slučaju mirne duše se može primeniti ta reč, iako je preterivanje. I ujak se odista ljutito mrštio kad god bi zatekao Karla na balkonu prilikom neke od svojih poseta, koje su se dešavale uvek samo jednom dnevno, i to uvek u najrazličitija doba dana. Karl je to uskoro primetio i stoga se, koliko mu je bilo moguće, odrekao zadovoljstva da stoji na balkonu.
Iz romana Amerika