Artnit

Četvrtak, 16 Mart 2017 12:17

Kobo Abe - Ne mogu da progutam razlog što nema moje kuće, te ne mogu ni da vežem konopac oko vrata Istaknut

Mark Šagal - Plava kuća Mark Šagal - Plava kuća

Ali zašto... zašto je sve nečije, a nije moje? Ne, nije čak ni važno što to nije moje, ali zar ne bi bilo lepo da postoji bar jedna stvar koja ne pripada nikome? Ponekad mi se priviđa da su betonske cevi na gradilištima i stovarištima građevinskog materijala moja kuća. Međutim, one su već na putu da pređu u nečiji posed, i pošto bi konačno postale nečije, bez obzira na moje želje i interese, cevi na kraju odatle nestaju. Ili se pretvaraju u nešto što sasvim jasno nije moja kuća.

Pa onda, kako je sa klupama u parku? Naravno, to je u redu. Kad bi one zaista bile moja kuća, i kad samo ne bi dolazio onaj s batinom da me tera... Zaista, klupe pripadaju svima i nisu ničije. Ali onaj kaže:

"Hej, diži se. Ova klupa pripada svima, i nije ničija. Tim pre ne može biti tvoja. Hajde, sevaj, prošetaj malo. Ako imaš nešto protiv, da te provedem u buvaru s one strane brave. Izuzev u buvari, gde god da se zaustaviš, ma na kom to mestu bilo, ti, druškane, činiš prekršaj."

Lutajući Jevrejin - da nisam to ja? Sunce zalazi. Ja i dalje hodam.

Kuće... niti nestaju niti menjaju oblike, kuće što nepomično stoje na površini zemlje. Između njih, kaleidoskop prolaza koji se stalno menjaju, i nijedan nema određeno lice... putevi. Putevi koji u kišnim danima bivaju raskvašeni kao četka, u snežnim danima postaju samo brazde od točkova u širini kola, a u vetrovitim danima teku glatki poput pojaseva. Ja nastavljam da hodam. Ne mogu da progutam razlog što nema moje kuće, te ne mogu ni da vežem konopac oko vrata.

Iz priče Crvena čahura

Pročitano 2203 puta Poslednji put izmenjeno Subota, 13 Juni 2020 10:56

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Kobo Abe - Ne mogu da progutam razlog što nema moje kuće, te ne mogu ni da vežem konopac oko vrata