Zbirku pesama Vatra i ništa čini šest celina: pesma Svest o pesmi, poema Ariljski anđeo i četiri ciklusa: Utva zlatokrila, Pohvale, Patetika vatre i Lauda. Vatra je centralni motiv, koji prožima sve cikluse zbirke. Branko Miljković je u jednom razgovoru povodom njegove dve najnovije knjige pesama Poreklo nade i Vatra i ništa rekao šta ga je navelo da zbirci da naslov Vatra i ništa: "Mudra uspomena na mračnog pesnika iz Efesa. Zasnivajući poeziju na heraklitovski shvaćenom ontosu, pokušao sam da izbegnem eleaćanski apsurdnu zamrznutost koja se, recimo, javlja u mojim "Tragičnim sonetima"." Tako se i u samom naslovu zbirke ispoljava kontrast između vatre koja je sa jedne strane simbol života i stvaranja, postojanja, toplote, a sa druge strane simbol ničega, ništavila, smrti, hladnoće, razgradnje, prestanka i nestanka. Ali, vatra je svetlost u praznini koja kod Miljkovića nije prazna i on kaže: "Sve što nema vatre u sebi, sagori."
Vatra je bila centralni simbol poezije Branka Miljkovića, vezivni elemenat njegove pesničke etike. Za njega "ništa nije izgubljeno u vatri, samo je sažeto", a on je "onaj koji se igrao vatrom i izgoreo". Takođe, vatru poistovećuje sa plamenom u čoveku koji ga pokreće sa moralom i nečim što je pravedno i ispravno. Zato je za njega pepeo vatre zaborav, i ako skrivi pred njom osećaće se poraženo.