Artnit

Nedelja, 06 Novembar 2016 12:11

Stanislav Rakus - Pozorište Istaknut

Mstislav Dobuzhinsky - Danska, malo pozorište Mstislav Dobuzhinsky - Danska, malo pozorište

Pozorište je, teško je to objasniti - govorio bi - veštačko. U njemu glumci moraju da igraju patetičnim, izveštačenim glasom samo zato da bi se čuli i na galeriji i da izvode nedistanciranu, neposrednu fikciju živim telom i emocijom. Neprirodno je poput recitacije koja materijalizuje ono što se savršeno može oživeti jedino čitanjem i oblikovanjem umetničkog dela u tišini. Sve slabe tačke pozorišta, njegovu neautentičnost i izveštačenost - naglašavao bi svaki put u pijanim raspravama - mogu se naslutiti, tačnije osetiti, jer nema primerenijeg verbalnog objašnjenja, već na početku komada, u trenucima kada se to što se zove predstava rečju i delom otvara.

Da je iskrenije zavirio u svoju dušu - ovaj pogled je izbegavao - utvrdio bi da njegova averzija prema pozorištu seže u njegov zavičaj. U Zaharijaševom rodnom mestu nije bilo pozorišta, a u tradiciji njegovih železničkih, ali i drugih, na razne sezonske poslove usmerenih predaka i rođaka nije stekao nikakav sistem kulturno-umetničkih navika. Zaharijaš je ovaj nedostatak prevazišao u jednoj jedinoj oblasti - u književnosti. Skoro ništa nije znao o likovnoj umetnosti i muzici. Negativan odnos prema pozorištu je sigurno imao i zbog toga što je to zahtevalo posebnu fizičku pripremu - brijanje, tuširanje, oblačenje, mirisanje, čiste cipele, putovanje, hodanje, tačnost, tiho nepokretno sedenje, aplauz, koncentraciju, pristojno ponašanje čak i na pauzi. U ovom tipu kulturne institucije se i na obično nevino dremanje gleda s prezirom. Moguće je da većini ljudi upravo ove spoljašnje manifestacije pozorišta odgovaraju. Ako tako gledamo, pozorište bi bilo kuća s najsnobovskijim tradicijama. Igraju u njemu ne samo glumci nego i publika obučena u kostime u kojima odlaze na sahrane i u kojima sami sebi deluju bolji i finiji. Zaharijaš je prema pozorištu bio ravnodušan i zbog toga što, ako je želeo da ostvari svoje književne naume i da uz to pije, zabavlja se i odmara, nije za pozorište imao vremena. Bio je usporen čovek. Sada će mu ovo dugogodišnje zapostavljanje pozorišta stvarati probleme.

Iz romana Nenapisani roman

Pročitano 2684 puta
Više iz ove kategorije « Tibulo Ružno pače »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Stanislav Rakus - Pozorište