U basni Lisica i gavran, gavran je pronašao komad sira i odleteo je visoko na granu drveta, da ga pojede. Lukava, dosetljiva lisica, koja je to opazila koristi sujetu gavrana kako bi dobila njegov sir. Zato se ona primiče drvetu i laska gavranu: “Ti si veoma lepa ptica i imaš prekrasno perje! Niko na svetu ne bi bio tako savršen kao ti, samo kad bi umeo i da pevaš.“ Pošto je gavran bio samoljubiv i naivan poverovao je rečima lisice i da bi je uverio da ume i da peva, on otvori kljun i zagrakta. Sir mu je ispao iz kljuna, jer ga više nije držao čvrsto, i lisica ga je zgrabila i pobegla. “E moj gavrane - mislila je ona - imaš ti i sjaja i glasa, ali nemaš pameti.“