Anegdota Šljive za đubre počinje odlukom čoveka da nađe snahu za svog sina, vrlo valjanog i uglednog momka. Da bi našao valjanu snahu, on je natovario kola šljivama i krenuo po okolnim selima razmenjujući šljive za đubre. Vesele domaćice su na brzinu sakupljale ono što su danima zaboravljale da počiste i vraćale se u kuću natovarene šljivama u količini jednakoj težini đubreta koje su dale čoveku. Samo je jedna vredna, sirota devojka donela malo prašine za koje je tražila šljive. Na pitanje čoveka zašto nije više sakupila đubreta kako bi dobila malo šljiva, devojka mu odgovori da su i to malo prašine ona i majka istrugale po budžacima. Pošto je čovek uvideo da je devojka čista i vredna, odmah je isprosio za svog sina sa kojim je ona proživela dugo i srećno.