Pesma Jesen je kratka lirska pesma. Sastoji se od četiri strofe koje stvaraju sliku jeseni kao izraz ljudske radosti, ljudske sreće i plodnosti.
U prvom stihu pesme Jesen, "ko gorda carica i bajna sa snopom zlatnoga klasja", Vojislav ilić prikazuje obilje koje priroda nudi u jesen. Priroda je slikovito prikazana kao prekrasna devojka, sa čije "dražesne glave lisnatih vreža splet čarobno spušta se dole" i koja u jednoj ruci drži "puhorom posut grozd" i slatko se smeši na njega. Kroz lik ove devojke i njenu blagu ćud naglašava se sreća i radost zbog plodova i bogate žetve koju ona nudi ljudima.
Da bi naglasio idiličnu sliku jeseni, Vojislav Ilić u druge dve strofe pesme Jesen daje sliku porodičnog doma i njegovog starog ognjišta, na kome "puckara crvenkast plam" i u čije blage večeri vaskrsavaju priče iz davnih vremena. U završnoj strofi ove pesme pesnik naglašava da razgovor oko ognjišta spokojno bruji do kasno u noć, sve dok dremež ne savlada sve, i san lagano padne na prirodu i ljude.