Artnit

Ponedeljak, 12 Septembar 2016 10:56

Horhe Luis Borhes - Videh Alef, sa svih strana Istaknut

Dizajn korica knjige Alef Dizajn korica knjige Alef

U donjem delu stepenika, nadesno, opazih jednu gotovo nepodnošljivo bleštavu kuglicu kako menja boje. Isprva mi se učini da se okreće; potom shvatih da je to kretanje tek varka izazvana vrtoglavim prizorima u njoj. Prečnik Alefa iznosio je otprilike dva-tri centimetra, ali se čitav kosmički prostor sticao u njemu, u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar (ovalno ogledalo, na primer) bila je bezbroj drugih stvari, jer sam je jasno video iz svih tačaka sveta.

Videh more prepuno života, videh svitanje i predvečerje, videh silesiju ljudi u Americi, videh srebrnastu paučinu u središtu crne piramide, videh razrušeni lavirint (u Londonu), videh kako se nebrojene i bliske oči ogledaju u meni kao da sam ogledalo, videh sva zemaljska ogledala i nijedan svoj odraz, videh u nekom zadnjem dvorištu u ulici Soler one iste pločice koje sam trideset godina ranije zapazio u ulaznom tremu jedne kuće u Frej Bentosu, videh grozdove, sneg, duvan, rudne žile, vodenu paru, videh ispupčene ekvatorijalne pustinje i svako njihovo zrno peska, videh u Invernesu ženu koju nikad neću zaboraviti, videh razuzdanu kosu, oholo telo, videh rak u grudima, videh krug isušene zemlje na pločniku gde je nekada stajalo drvo, videh letnjikovac u Androgeu, primerak prvog engleskog prevoda Plinija što ga je sastavio Filemon Holand, videh istovremeno svako slovo na svakoj stranici (kao mali stalno sam se čudio kako to da se slova u zatvorenoj knjizi ne izmešaju i ne izgube u toku noći), videh kako jednovremeno protiču dan i noć, videh zalazak sunca u Keretaru koji kao da je odslikavao boje jedne bengalske ruže, videh svoju praznu spavaću sobu, videh u jednom kabinetu u Alkmaru kako dva naspramna ogledala u beskraj umnožavaju globus postavljen između njih, videh konje uzvijorene grive na žalu Kaspijskog mora u svitanje, videh složeni sklop kostiju šake, videh preživele učesnike jedne bitke kako šalju razglednice, videh u jednom izlogu u Mirsapuru špil španskih karata, videh izdužene senke paprati na zemlji jednog staklenika, videh tigrove, motorne klipove, bizone, ustalasano more i vojske, videh sve mrave na zemlji, videh jedan persijski astrolab, videh u fioci radnog stola (od rukopisa sam pretrnuo) raskalašna, nepojmljiva, nedvosmislena pisma koja je Beatris pisala Karlosu Arhentinu, videh obožavani spomenik u Čakariti, videh one surove mošti nekad predivne Beatris Viterbo, videh protok sopstvene tamne krvi, videh kako se usklađuje ljubav i menja smrt, videh Alef, sa svih strana, videh u Alefu Zemlju, i u Zemlji opet Alef i u Alefu Zemlju, videh svoje lice i utrobu, videh tvoje lice, videh tvoje lice, spopade me vrtoglavica i briznuh u plač, jer sam svojim očima video onaj tajni i samo pretpostavljeni predmet čije ime ljudi svojataju, iako ga nikad nisu videli: nepojmljivi svemir.

Iz priče Alef (zbirka priča Alef)

Pročitano 2546 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 31 Maj 2019 10:42

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Horhe Luis Borhes - Videh Alef, sa svih strana