Artnit

Subota, 23 Januar 2016 11:43

Želja Istaknut

Anders Zorn - Žena u šumi Anders Zorn - Žena u šumi

Poezija Milana Rakića je često protkana pesimizmom, koji je doživljen, proistekao iz srca i duše, ali snažno i strasno okrenut životu, jer je pokušavao da se uzdigne i otuđi od životne prozaičnosti i banalnosti. U svojim misaonim pesmama često peva o uzaludnosti i prolaznosti života, nestajanju. U pesmi Želja spaja motiv smrti, motiv lepote prirode i motiv ženske lepote, dok stoički i dostojanstveno razmišlja o smrti, kao postepenom tonjenju u mir.

Na početku pesme Želja pesnik traži od Boga da umre u jesenjoj noći nasmejan i vedar “pod raskošnim sjajem septembarskog neba“. Za njega “smrt je tako laka“ i on je spreman da je dočeka. Ali, u ljudima će se kao pred svaku smrt probuditi taština i oni koji su često znali da uprljaju život, uprljaće i njegovu smrt svojim licemernim suzama i ravnodušnošću, a “mantije crne, čiraci i čoja“ će svojom gnusobom povrediti.

U svojoj viziji smrti pesnik se raduje tihom dolasku žene, koja ga voli i dolazi bez suze, iako joj bol razdire dušu. Ova žena će sakriti svoju tugu i oplakati daleko od svih njihovu sreću. Zato on želi da umre “daleko od ljudi, daleko od jada“, u tišini uspavane noći posrebrene mesečinom, dok “trava miriše i rastinje klija, i šumore tužno kukuruzi jedri“. Zato što je za njega lepota mogućnost koja daje smisao življenju, on želi da ide svojim poslednjim putem, nad kojim će treptati nebo, pevati slavuji, dok “iz daljine grmi gradska jeka i zabave puste što nize čoveka“. Samo će priroda zašumeti strasno, a sve što živi u njoj pozdraviće smrt. Pesnik doživljava dolazak smrti kao pravu radost i ostavlja život bezbrižan i vedar, dok ljubi ruku svoje voljene žene i sklapa oči zauvek.

Pročitano 4043 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Želja