Međutim, šta da se uradi sa događajima koji nemaju sopstveno mesto u vremenu, sa događajima, koji su došli prekasno, kad je već sve vreme bilo razdato, razdeljeno, razgrabljeno, i sada su ostali nekako u neizvesnosti, van stroja, lebdeći u vazduhu, beskućnici i lutalice?
Zar je moguće da je vreme pretesno za sve događaje? Može li se dogoditi da sva mesta u vremenu budu već rasprodata? Zabrinuti, trčimo duž celog tog voza događaja, spremajući se za putovanje.
Tako vam Boga, zar ne postoji neka vrsta ažiotaže kartama za vreme?... Gospodine kondukteru!
Samo mirno! Bez suvišne panike, uredićemo to tiho u okvirima svoje kompetencije.
Da li je čitalac nešto čuo o paralelnim prugama vremena u vremenu sa dvostrukim kolosekom? Da, postoje takvi sporedni krakovi vremena, istina malo nelegalni i problematični, ali kad se švercuju ovakvi prekobrojni događaji koji se ne daju uvrstiti - ne može se biti veliki probirač. Probajmo, dakle, da u nekoj tački istorije odvojimo takav bočni krak, slepi kolosek, da na njega bacimo te nelegalne istorije. Samo bez straha. To će se desiti neprimetno, čitalac neće preživeti nikakav potres. Ko zna - možda je, kad o tome govorimo, prljava manipulacija već iza nas i mi se vozimo slepim kolosekom.
Ažiotaža - špekulacija, transakcija
Iz priče Genijalna epoha (zbirka priča Sanatorijum pod klepsidrom)