Artnit

Utorak, 01 Decembar 2015 12:48

Isaija Berlin - Definicije romantizma najistaknutijih autora Istaknut

Dizajn korica knjige Koreni romantizma Dizajn korica knjige Koreni romantizma

Dozvolite mi da dam neke definicije romantizma koje sam pronašao u spisima nekih od najistaknutijih autora koji su pisali o tom predmetu i koje pokazuju da on nipošto nije jednostavan.

Stendal kaže da je romantično moderno i zanimljivo, a da je klasicizam star i dosadan. Ovo nije tako jednostavno kao što zvuči: ono što on misli jeste to da je romantizam stvar razumevanja sila koje pokreću vaš vlastiti život, nasuprot bekstvu u nešto zastarelo. Ipak, ono što on u knjizi o Rasinu i Šekspiru kaže jeste ono što sam upravo izjavio. Ali njegov savremenik Gete kaže da je romantizam bolest, to je slab, bolešljiv, bojni piklič škole neobuzdanih pesnika i katoličkih reakcionara; dok je klasicizam snažan, svež, veseo, kao Homer i pesma o Nibelunzima. Niče kaže da romantizam nije bolest nego terapija za bolest. Sismondi, švajcarski kritičar znatne imaginacije, mada ne sasvim prijateljski raspoložen prema romantizmu, uprkos prijateljstvu s Madam de Šral, kaže da je romantizam jedinstvo ljubavi, religije i viteštva. Ali Fridrih fon Genc, koji je bio Meternikov glavni agent u to vreme i savremenik Sismondija, kaže da je on jedna od tri glave troglave Hidre, dok su druge dve reforma i revolucija; u stvari, on je pretnja religiji, tradiciji i prošlosti i mora biti iskorenjena. Ovo odzvanja kod mladih francuskih romantičara, les jeunes France, kada kažu: "Le romantisme, c'est la révolution." Révolution protiv čega? Očigledno protiv svega.

Hajne kaže da je romantizam strasni cvet koji je nikao iz Hristove krvi, ponovno buđenje poezije mesečarenja srednjeg veka, sanjajućih zvonika koji vas gledaju dubokim žalosnim očima duhova koji se osmehuju. Marksisti bi dodali da je to zaista bilo bekstvo od užasa Industrijske revolucije, a Raskin bi se saglasio, kazavši da je romantizam suprotnost između divne prošlosti i strašne i dosadne sadašnjosti; to je modifikacija Hajneovog gledišta, ali nije sasvim dukčija od njega. Ten, međutim, kaže da je romantizam buržoaski revolt protiv aristokratije posle 1789. godine; romantizam je izraz energije i snage novih arrivistes - što je sasvim suprotno. On je izraz prodornih, snažnih moći nove buržoazije u odnosu na stare, moralne, konzervativne vrednosti društva i istorije. To nije izraz slabosti, očajanja, nego surovog optimizma.

Fridrih Šlegel, najveći glasnik, vesnik i prorok romantizma koji je ikada živeo, kaže da u čoveku postoji strahovita neispunjena želja da se vine u beskonačno, grozničava čežnja da se probiju okovi individualnosti. Slična osećanja mogu se naći kod Koulridža i kod Šelija. Ali, pri kraju veka, Ferdinand Brinetjer kaže da je romantizam literarni egoizam, on je naglašavanje individualnosi na račun šireg sveta, on je suprotnost samoprevazilaženju, golo samoisticanje; Baron Serej kaže da je narcizam i primitivizam; to odjekuje i kod Irvinga Babita.

Iz knjige Koreni romantizma

Pročitano 2665 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 15 Decembar 2017 12:42

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Isaija Berlin - Definicije romantizma najistaknutijih autora