Artnit

Ponedeljak, 04 Februar 2013 22:18

Čiča Gorio Istaknut

Naslovna strana knjige Čiča Gorio, izdavač George Barrie & Son, Filadelfija, 1897. godine Naslovna strana knjige Čiča Gorio, izdavač George Barrie & Son, Filadelfija, 1897. godine

Junake romana Čiča Gorio, Onorea de Balzaka pokreću strasti. Čiča Gorio je jedan od njih. Ono što ga pokreće, zbog čega živi je prevelika ljubav prema kćerima. Ta preterana, strasna roditeljska ljubav prema njima ga i ubija.

Čiča Gorio je stekao bogatsvo za vreme revolucije prodajući brašno deset puta skuplje no što ga je kupovao. Kada je ostao udovac, svu svoju ljubav je posvetio dvema kćerima: kupovao im haljine, nakit, kočije. Dao im je po osam stotina hiljada miraza; udao ih je za aristokrate; jedna od njih starija kćer Anastazija je postala grofica Resto, mlađa Delfina - baronesa Nisenžan. Za sebe je zadržao malo.

Potrebe kćeri čiča Goria su postale veće kada su ušle u visoko društvo, jer su želele da se istaknu na balovima i svečanim večerama. Dok je čiča Gorio imao novac, one su ga pazile i kao parajliju svakome pokazivale, a kada je nestalo novca, nemilosrdno su ga oterale. Prezren i siromašan čiča Gorio je našao sklonište, u pansionu Voker. Kćeri su ga posećivale samo da bi od njega dobile novac, stideći se njega, običnog građanina. Sa jecajima i suzama očajanja tražile su mu ostatke ušteđevine da bi rasplele sitne intrige za koje nisu smeli da znaju njihovi muževi. Čiča Gorio, zaslepljen očinskom ljubavlju, zadovoljavao je njihove prohteve i hirove. Po njemu: ''Očevi uvek treba da daju pa da budu srećni. Uvek davati to znači biti otac''. On je davao sve što je imao, njegovo boravište je postajalo sve siromašnije, a odelo sve žalosnije. Te svoje postupke on opravdava, i kaže Rastinjaku kako bi prodao Oca, Sina i Svetog Duha da svojim kćerima uštedi jednu suzu.

Kćeri čiča Goria svom ocu za veliku ljubav vraćaju užasnim egoizmom, naivnim, nemilosrdnim neshvatanjem ljudske nesreće, koji je bio moguć samo u pariskim višim krugovima. Umirući čiča Gorio je zvao svoje kćeri, vikao je, kao bezuman, čas ih je proklinjao, čas nežno molio za oproštaj; strašno je pritiskao na grudi medaljon sa njihovom kosom. Ali, one nisu došle - bile su zauzete svojim poslom: dok je on bio u strašnoj agoniji, baronesa Nisenžan polazila je iz svog dvorca na bal, i kada ju je Rastinjak vatreno molio da pođe ocu, kada joj je ispričao kako je njena sestra, grofica Resto, izvukla od Goria pred samu smrt njegov poslednji novac da bi platila zlatom protkanu haljinu, tada je Delfina Nisenžan pustila suzu, ali za kratko. - "Poružneću" pomislila je: užasna misao pred sam bal - i suze su usahle.

Tek na samrti, kad danima nije bilo njegovih kćeri jer nije bilo ni novca, čiča Gorio će prvi put izraziti razočarenje i bunt: "Ne, one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smeo da verujem. Čiča Gorio je umro sam i napušten od kćeri, kao ubogi siromah. U poslednjim trenucima negovali su ga Rastinjak i student medicine Bjanšo, koji mu plaćaju i pogreb. Kćeri za koje je sve žrtvovao nisu došle na sahranu - poslale su prazne kočije i kočijaše.

Svojim snažnim realističkim prikazom lika čiča Goria, Onore de Balzak je stvorio upečatljiv univerzalan lik. Čiča Gorio nije idealan lik, bogatstvo je stekao na nepošten način, koristeći nevolje siromašnih i gladnih. Ali, on je stradalnik i nesrećnik, žrtva svojih nezajažljivih kćeri i svoje bezgranične roditeljske ljubavi prema njima.

Pročitano 45589 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 15 Mart 2021 11:53
Više iz ove kategorije « Fema Vladika Danilo »

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Čiča Gorio