Jutro na Hisaru kod Leskovca je kratka deskriptivna pesma od samo dve strofe. Osnovni motiv i tema ove pesme sadržani su u naslovu. U njoj je prikazano rađanje novog dana i lepote prirode.
U početnim stihovima pesme Jutro na Hisaru kod Leskovca, pogled pesnika je usmeren na pusta, daleka polja sa kojih se diže jutarnja magla i preko kojih ćarlija hladni vetar. Dizanje magle nagoveštava svetao i sunčan dan, kao i buđenje života u gradu. Panorama grada i život u njemu je sagledan sa brda kroz prikazivanje dva čoveka, ubogog užara i sumornog Turčina. Ubogi užar je sagledan spolja, u pokretu tela, i on "iznosi mangale svoje". Sumorni Turčin koji "ozbiljno noževe nudi" je sagledan kao fizička pojava i kao duševno biće, i na njegovom licu "mračna se zamrzla zbilja", a "bol u krepkoj duši".
U drugoj strofi pesme Jutro na Hisaru kod Leskovca, pesnik se obraća čitaocu u prvom stihu: "Čuj! U dolini tamnoj zatutnji nedeljno zvono." Ovaj zvuk udaljenog zvona izaziva brzi pogled jelena "na zračno purpurni istok", njegov nagli skok i nestajanje u plavoj magli.
U pesmi Jutro na Hisaru kod Leskovca se naglašava kontrast sumorne slike grada sa slikom prirode, koja je ozračena svetlošću, životom i purpurnom bojom rađanja Sunca. Slike pejzaža odlikuju se kolorističkim i auditivnim pojedinostima. U njega su utkani svaki detalj, svaki pokret, svetlosti i senke.
