Nervozno i bez ikakve stvarne potrebe, Freni zagladi kosu unazad. "Ne verujem da bi me sve toliko dotuklo kad bih samo ponekad - samo ponekad - čula bar neku pristojnu nemarnu primedbicu kako znanje treba da vodi mudrosti i, ukoliko ne vodi, onda je samo odvratno traćenje vremena! Ali nikad to nisam čula! Ni u jednom koledžu nikada nećeš čuti čak ni uzgrednu aluziju da bi mudrost trebalo da bude svrha znanja. Teško da ćeš ikad uošte čuti da neko pomene reč "mudrost"! Hoćeš li da čuješ nešto smešno? Hoćeš li da čuješ nešto zaista smešno? Za skoro četiri godine koledža - a to je apsolutna istina - za skoro četiri godine koledža, pamtim da sam samo jedan jedini put čula izraz "mudar čovek", i to još na prvoj godini, na predavanju iz političkih doktrina! I znaš li na koga se odnosilo? Bio je upotrebljen za nekog simpatičnog starog izlapelog člana senata koji se obogatio na berzi, a onda otišao u Vašington i postao savetnik predsednika Ruzvelta. Časna reč! Za skoro četiri godine koledža! Ne kažem da se to svakom dešava, ali tako izludim kad pomislim na to, da mi dođe da umrem." Ućutala je i očigledno se ponovo posvetila Blumbergovim interesima. Sad su joj usne imale jedva nešto više boje nego lice. A bile su i pomalo ispucale.
Iz romana Freni i Zui