Narodna bajka Biberče počinje tako što žena nerotkinja moli Boga da joj podari dete makar bilo veliko kao biberovo zrno. Bog joj ispunjava želju i ona rađa dete veliko kao biberovo zrno. Kada su njegovi vršnjaci stasali za ženidbu postaje nezadovoljna i svaki dan oplakuje dete jer je malo. U san joj dolazi Biberče, veliki kao jablan, koji joj kaže da ne pati. Sutradan, Biberče saopštava majci da mora da ide tamo gde mu je u snu rečeno.
Išavši tako po svetu Biberče nailazi na carski dvor i zatiče carevu kćer kako plače, zato što joj je ala ukrala tri zlatne jabuke, koje je čuvala po naredbi oca i sada ne sme da mu kaže. Biberče joj nudi pomoć ako mu da svoje sluge. On se spušta duboko u jezero i uspeva svojom mudrošću da ukrade jabuke i vrati ih princezi. Kao znak zahvalnosti od nje dobija prsten, po kome će ga kasnije prepoznati.
U znak odmazde ala je počela da izlazi stalno iz jezera i jede po jednu devojku, koju su joj slali iz grada. Kada je na red došla careva kćer, otac i majka su je ispratili do jezera. Dok je čekala molila je Boga da joj pošalje Biberče. Odeven u crno, da ga ne bi prepoznali Biberče se vraća u grad. I princeza ga nije prepoznala, jer je Biberče postao veliki čovek. Prsten koji mu je dala u znak zahvalnosti posvedočio je da je baš to Biberče, i ona mu obećava da će poći za njega ako je spasi.
Kada je ala sa devet glava izašla iz jezera Biberče se bori hrabro sa njom i seče joj svih devet glava. Devet alinih jezika on uzima kao dokaz da je ubio alu, i kaže princezi da ne priča nikome da ju je on spasao, i da će on sam doći kada bude vreme. Dok se vraća kući, devojku sreće njen mladoženja i pod pretnjom smrću je obavezuje da slaže kako ju je on spasio od ale. Uplašena devojka sećajući se reči Biberčeta pristaje na ucenu, a mladoženja kao dokaz nosi svih devet odsečenih glava. Posle nekoliko dana dolazi Biberče i izjavljuje da je on spasao carevu kćer od ale. Car naređuje da sud odluči ko je u pravu, ali Biberče kao dokaz donosi jezike, a mladoženja glave, što zbunjuje sve prisutne. Besan car rešava da problem reši sudbina i Bog i da će onaj koji prvi stigne na molitvu u crkvu dobiti njegovu kćer za ženu. Mladoženja odlazi u ponoć u crkvu, upada u provaliju i strada. Biberče pokazuje svoju smernost i kreće u crkvu kada su se začula zvona. Uvidevši da je Biberče pravi heroj car je dozvolio venčanje. Posle venčanja Biberče odlazi kod majke da ona vidi koliko je on postao veliki.
U narodnoj bajci Biberče junak uspeva da pobedi alu najpre mudrošću, a zatim i hrabrošću. Prisutan je hrišćanski motiv - smernost i skromnost se nagrađuju, dok se kažnjavaju smrću smrtni gresi, gordost i oholost. Iz ove bajke proizilazi nekoliko poruka: dobro čini dobrome se nadaj, ko loše čini loše će i proći.