Artnit

Utorak, 16 Decembar 2014 12:34

Somerset Mom - Što duže znam ljude, sve manje ih poznajem Istaknut

Već trideset godina proučavam svoje bližnje. O njima ne znam mnogo. Svakako bih oklevao da uzmem slugu oslanjajući se samo na njegove crte lica, ali, ipak, pretpostavljam da upravo na osnovu lica najčešće donosmo zaključke o osobama koje srećemo. Po obliku vilice, izrazu očiju, obliku usana. Pitam se da li smo češće u pravu nego što grešimo.

Romani i drame veoma često nisu verni životu jer njihovi autori, možda zato što je to neophodno, stvaraju likove savršeno usaglašenih osobina. Ne mogu sebi da dozvole da ih učine protivrečnim, jer tada postaju nerazumljivi, mada smo svi najčešće protivrečni. U stvari smo gomila slučajnih, nepovezanih osobina. U knjigama o logici reći će vam da je besmisleno izjaviti da je žuto cevasto ili da je zahvalnost teža od vazduha; ali u toj mešavini nepodudarnosti koja sačinjava ličnost, žuto sasvim lako može da bude konjska zaprega, a zahvalnost sredina nedelje. Kad mi ljudi kažu da je njihov prvi utisak o nekome uvek tačan, sležem ramenima. Smatram da ili nemaju moć zapažanja ili su veoma tašti. Što se mene tiče, shvatio sam da što duže znam ljude, sve manje ih poznajem: moji najstariji prijatelji su upravo ljudi o kojima, to mogu slobodno da kažem, ne znam ni najosnovnije.

Iz pripovetke Prijatelj u nevolji

Pročitano 3962 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Somerset Mom - Što duže znam ljude, sve manje ih poznajem