Pesma Devojka na studencu je napisana u trećem licu, sa elementima rudimentarne fabule, nalik na minijaturnu lirsku priču. Ova vedra jednostavna pesma je narativnog karaktera, čime podseća na narodnu lirsku pesmu. Osećanja se otkrivaju posredno, u ritmu, slici i priči, a u upravnom govoru u neposrednoj ekspresiji.
U pesmi Devojka na studencu, devojka se seća radosnih trenutaka svog ljubavnog doživljaja. Dok je zahvatala vodu na studencu dolazi "momče crna oka" na konju, koje od nje traži malo vode. Devojku pogađaju njegove reči kao "slatke strele" i izazivaju u njoj ljubavna osećanja. Zato joj ruka drhti, a krčag sa vodom "ode na dve na tri pole". U njoj i dalje živi sećanje na momka, a njeno srce je slomljeno kao krčag od koga još "leže crepi". Ona se pita gde je, čezne za njim i želi da ga opet sretne.
Lirska pesma Devojka na studencu je vedra, kristalno jednostavna, sa dominantnom melodijskom komponentom. U njoj je nagoveštena čulna ljubav, a zgusnuta smerna osećajnost ženskih narodnih pesama je istovremeno dobila nov kvalitet.