Artnit

Subota, 02 Avgust 2014 12:03

Isidora Sekulić - O Milutinu Bojiću Istaknut

Za Milutina Bojića važi reč naše narodne tužbalice: Juče u dom, danas u grob. Živeo je svega dvadeset pet godina, od 1892. do 1917, kada je za vreme svetskog rata umro u jednoj solunskoj bolnici od tuberkuloze i ostao da leži u tuđoj zemlji.

Kao svaki čovek osobita dara, i Bojić je imao lični život, i život koji je deo misije njegova naroda. Lični život Bojićev, zbog kratka veka i mnogih ratova, samo je jedan odlomak. Ratovi su prerezali i školovanje, i ličnu poeziju, pa i egzistenciju. Nije Bojić dočekao ni proboj na solunskom frontu, ni povratak izbeglica o kojem je unapred pevao; nije video svoje scenske pesme na sceni; nije se vratio u svoj oslobođeni Beograd ni mrtav; nije saznao šta je rodu svome ostavio kad je napisao remek- pesmu Plava grobnica.

Ako pogledamo onaj drugi Bojićev život, imamo primer jedne lepe snage usredsređenja i zrenja, i kao rezultat, niz nekoliko savršenih pesama. Te pesme stoje danas kao ikone u lavri, i znače istoriju narodnu i blago narodno. Brzo se kod nas zre i brzo mre. Ako ne s puškom u ruci, a ono s rukom na pušci je stvorena sva duhovna tekovina naša. U sedam godina rada, od kojih blizu pet ratnih godina, prošao je Bojić radnim i samrtnim maršem put od obične, plotske poezije do najviše, do molitvenih oda narodu svome blagoslovenom i nesrećnom, narodu koji "smrću živi", čija je istorija zato, kao zidanje jedne večito nedograđene crkve, gde se svaka generacija penje da svoj krst digne i uglavi nada sve ranije krstove.

Iz knjige Isidora Sekulić - Domaća književnost II

Pročitano 5406 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Isidora Sekulić - O Milutinu Bojiću