Dakle, ona ne traži ništa telesno, a traži ipak lepotu. Odatle se zaključuje da lepota ne može da bude telesna. Iz svega ovoga vidi se da zapaljeni od ljubavi, koji su žedni krasote, ako žele da pijući ovaj napitak ugase goruću žeđ, treba da traže preslatki sok lepote da bi utolilo svoju strašnu žeđ, žeđ koja je u reci materije i u potocima količine... Zaključimo ukratko... da je lepota izvesna milost, živahna i duhovna. Ona se božanskim zrakom najpre uliva u anđele, zatim u ljudske duše, posle ovih u telesne oblike i glasove, i ova milost, uz pomoć razuma, vida i sluha, pokreće i veseli naš duh; i u radosti ga zanosi, a u zanosu ga raspaljuje vatrenom ljubavi...
Iz dela O ljubavi