Čovek je slobodan, ništa ga ne sputava, nema briga, ničim nije zauzet, pa čak ne misli ni na sutrašnjicu. Ide putem koji mu se svidi, hod mu je samo njegovo nahođenje, a savetnik samo ono što čini zadovoljstvo njegovim očima. Zastaje zato što ga mami neki potok, zato što lepo mirišu prženi krompiri pred vratima nekog gostioničara. Ponekad vaš izbor zavisi od mirisa pavitine ili od naivnog pogleda krčmareve sluškinje. Ne prezirite te seljačke nežnosti. I te devojke imaju dušu i čula, a obrazi su im čvrsti i usne sveže, dok je njihov žestok poljubac opor i sladak kao divlja voćka. Ljubav ima svoju vrednost, pa ma otkud dolazila. Srce koje zalupa kad se pojavite, oči koje zaplaču kad odlazite - to su tako retke, tako prijatne i tako dragocene stvari, da ih nikad ne treba potcenjivati.
Iz priče Mis Harijeta