Od svih načina rađanja ljubavi, od svih klica rasejavanja te svete boljke, jedna od najdelotvornijih zacelo je onaj val nemira koji nas nekad preplavi. Kocka je onda bačena, i ono biće s kojim nam je u tome trenutku drago da budemo, njega ćemo voleti. Nije čak ni potrebno da nam se ono do tada svidelo više, niti čak onoliko koliko druga. Treba samo da naša žudnja prema njemu postane isključiva. A taj je uslov ostvaren ako - u času kad nam je to biće nedostajalo - umesto da samo tražimo zadovoljstva koja nam je pružala njegova privlačnost, odjednom nastupi u nama jedna potreba puna strepnje, čiji je predmet samo to biće, potreba besmislena, koju je zbog zakona ovoga sveta nemoguće zadovoljiti a teško izlečiti - besmislena i bolna potreba da ga posedujemo.
Iz romana Jedna Svanova ljubav