Zbirka pesama Tražim pomilovanje sadrži 66 pesama o "lirskim diskusijama sa Dušanovim Zakonikom", kako stoji u njenom podnaslovu. Sve pesme u zbirci teku na dve osnovne i paralelne ravni: Prvi, na ravni nacionalne istorije i njenih značenja, parafrazirajući delove Zakonika kroz pesničke slike, i drugi na ravni univerzalnog, koje ukida mesto, vreme i mehanizme po kojima je ta istorija stvarala svoje zakonitosti, i uobličava se u lirsku diskusiju sa Zakonikom. Ova dva toka se međusobno smenjuju i prepliću stvarajući neobičnu poetsku kompoziciju.
U zbirci Tražim pomilovanje smenjuju se dva glasa: glas cara Dušana i glas pesnikinje. Glas cara simboliše zakon, propis, normu, dogmu, a glas pesnikinje čovečnost, razumevanje i praštanje. Car propisuje zakone, a pesnikinja traži pomilovanje. Smenjivanjem različitih stihova stvara se poetski dijalog zakona i milosti.
Misao o traženju pomilovanja za nesavršenog i ograničenog čoveka prožima celu zbirku pesama Tražim pomilovanje. Molba se ne upućuje nekim višim ličnostima, ona postaje samo jednostavna reč pesnikinje prepuna nade i razumevanja. Zato se pomilovanje ne traži za pojedine, odabrane, već za sve, za nesavršene ljude. Snaga tihe molitve je pojačana kontrastom Zakona ispisanog crvenilom maka i ognjem istorije. Pesnikinja traži oprost, čak i od zemaljskog cara jedne zemlje, koji je i sam zarobljenik zakona koje propisuje i koji, kao i svaki čovek nema mogućnost opraštanja.
Zbirka pesama Tražim pomilovanje Desanke Maksimović otkriva odnos čoveka i istorije, kao i odnos čoveka i epohe. Obojena je ljubavlju, razumevanjem i milošću. Praštanje u njoj postaje blesak poetske snage koja ne propoveda, nego odista prašta.