Artnit

Četvrtak, 07 Novembar 2013 18:00

Smrt majke Jugovića Istaknut

Petar Palavičini - Majka Jugovića, reljef Petar Palavičini - Majka Jugovića, reljef

Posebno mesto u kosovskom ciklusu narodnih epskih pesama ima lik majke u pesmi Smrt majke Jugovića. Taj lik je jedan od najviših umetničkih ostvarenja celokupne srpske književnosti. U njemu je slikovito prikazana herojska tragedija majke koja hrabro podnosi smrt svog muža i svih svojih sinova, do trenutka kada nagomilani, potiskivani bol raznosi celo njeno biće.

Lik majke u narodnoj epskoj pesmi Smrt majke Jugovića je građen postupno, iz slike u sliku, koje su gradacijski poređane. Svaka od tih slika unosi nov elemenat u njen moralni lik. U njenom karakteru umetnički su razlikovana dva najuzvišenija ljudska osećanja: patriotizam i materinstvo.

U početnim stihovima pesme naglašava se stoička priroda i snažna materinska ljubav majke Jugovića. Ona želi da ode na Kosovo da vidi svoje sinove, i zato moli Boga za oči sokolove i krila labudova. Bog je uslišio njenu molbu i poklonio joj ono sto je želela. Iza toga dolazi prva slika, jednostavna kao skica, ali sva u tragičnom prizoru smrti i pogibije. Uz mrtve Jugoviće stoje konji i hrtovi, a na pobodenim kopljima i njihovi sokolovi. Tugovanje životinja na pustom i krvavom Kosovu, pred majkom skamenjenom od bola, deluje impresivno i čini se kao da se čuje strašna zapevka usred tišine i smrti. Mati ne plače i ne utapa svoj plač u opšti bol. Ona je skamenjena, zanemela od bola koji ne može, ni suzama, ni plačem da izrazi.

Mirna i dostojanstvena, majka se vraća u dvor sa pokupljenim kopljima, sokolovima, konjima i hrtovima. Ovde narodni pevač gradi drugu sliku, u kojoj se kosovska tragedija odražava kroz bol i suze udovica i nejake siročadi. To je plač obezglavljene Srbije kojim se dopunjuje veličina narodne tragedije. Snahe polaze u susret svekrvi i bez ijedne reči, samo po žalosnoj pratnji majčinoj, saznaju za pogibiju, i deset porodičnih tragedija se slivaju u jednu. Majka i sada ne sme da plače. Kao majka, a posle poraza, i kao glava porodice, ona mora da pokaže najvišu moralnu čvrstinu.

Treća slika uvodi majku u porodični krug. Prve noći posle strašnog boja u dvoru od bola niko ne spava. U trenutku nemog tugovanja javlja se konj, Damjanov Zelenko da podseti na užasnu stvarnost i na dane nekadašnjeg srećnog života. Damjanova žena kaže da konj vrišti jer mu nema gospodara. Majčin bol je bio još veći, ali je i njega izdržala.

Četvrta, poslednja slika je najpotresnija. U rano jutro dvore Jugovića nadleću gavranovi. Iz kljuna jednog od njih u majčino krilo pada desna ruka mlađeg sina Damjana, koju njegova mlada žena odmah prepoznaje po burmi. U tom trenutku majka doživljava još jedno bolno saznanje: sinovima i mužu neće se ni grob znati, jer ptice raznose mrtve junake sa Kosova. U punu čašu gorčine pala je i poslednja kap. I dok u rukama drži istrgnutu ruku najmlađeg sina, majka jednostavnom i potresnom tugovankom prvi put glasno iskazuje svoj bol. Bol koji je bio dugo zadržavan se izliva i gasi život ponosne i nesrećne majke.

Po jednostavnosti izražajnih oblika, dramskoj živosti lika majke Jugovića, skladnoj kompoziciji i pogođenosti izraza, pesma Smrt majke Jugovića nesumnjivo predstavlja umetnički vrhunac srpske narodne epske poezije. Pesma o simbolu svih majki koje su doživele tragičan gubitak, o njenoj hrabrosti i njenom bolu bez suza ušla je u sve antologije srpske epske poezije.

Pročitano 35147 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 29 Januar 2014 18:42

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Smrt majke Jugovića