Autoportret sa fizalisom je posebno definisan oštrim linijama i virtuoznom primenom boja. Na taj način 22-godišnji Egon Šile je prikazan kao osećajan, uveren u svoju nadarenost i verovatno u zenitu svoje kreativnosti kao umetnik koji je istovremeno samopouzdan i krhak. Kompozicija je uravnotežena i svaka linija pronalazi svoj nastavak ili pandan kome odgovara, kosa i telo umetnika se međusobno ogledaju, podrezani na vodoravnim ivicama slike, sa tamnim delovima uravnoteženim sa jarkocrvenim plodovima fizalisa nalik na lampione na granama sa ponekim osušenim listom. U daljem pokazivanju ravnoteže, Šileova glava je okrenuta nadesno, a pogled mu je usmeren direktno prema posmatraču.