Čak i sama njegova sredstva čine deo prostora njegove umetnosti. Nema življe stvari za čovekov pogled nego što je kutija s bojama ili paleta prepuna boja. Čak i sve dirke na klaviru manje izazivaju nejasne želje za “stvaranjem“, jer su one samo ćutanje i očekivanje, dok prekrasno izlaganje lakova, obojene zemlje, oksida i čiste ilovače već peva svim svojim tonovima preludijume onog što je moguće i očaravaju me. Ja s tim mogu samo da uporedim kipteći haos čistih i jasnih zvukova koji se podiže iz orkestra kad se on sprema, i izgleda kao da sanjari pred početak; svaki tražeći svoje la, probajući svoju partituru za samog sebe u šumi svih ostalih zvukova, u jednom neredu punom obećanja i opštijem nego što je čitava muzika, što prijatno draži svaku osećajnu dušu i sve izvore zadovoljstva.
Iz eseja O slikarstvu (Povodom Berte Morizo)