Artnit

Petak, 08 Mart 2013 21:26

Edvard Munk Istaknut

Edvard Munk, najpoznatiji norveški slikar i grafičar, rođen je 12. decembra 1863. godine u Lotenu u Norveškoj, u porodici lekara Kristijana Munka i Laure Katarine Bjolstad. Smatra se za jednog od najznačajnijih predstavnika ekspresionizma. U njegovim delima se spajaju arhaičan lik usamljenosti sa modernim alegoričnim izrazom psihičke patnje.

Edvard Munk je od rane mladosti bio okružen bolešću i siromaštvom. Sa pet godina je ostao bez majke, a još dublje je na njega uticala smrt starije četrnaestogodišnje sestre Joane Sofi 1877. godine. Njena smrt je podstakla nastanak nekih od njegovih najpoznatijih slika i grafika, poput Bolesnog deteta (1885/1886). I sam je često bio bolestan. Zbog slabog zdravlja, provodio je najviše vremena u kući, gde je imao i prve časove crtanja, a prvi crteži prikazivali su enterijer njegove kuće. Beda i društveni problemi, koje je sagledao kroz profesiju oca, lekara u Oslu, koji je besplatno lečio tamošnju sirotinju, takođe su na njega duboko uticali. Živeo je pod stalno potisnutim osećanjem panike i straha od bolesti i smrti. Sam Munk kaže: "Bolest, ludilo i smrt bili su anđeli koji su se okupili oko moje kolevke, a nakon toga sledili su me čitavog života."

Na studije na Tehničkom fakultetu u Oslu Edvard Munk se upisuje 1879. godine, ali već sledeće godine odlučuje da se posveti slikarstvu. Počinje da uči slikarstvo 1881. godine na Kraljevskoj školi za dizajn, na kojoj mnogo improvizuje i dolazi u sukob sa svojim profesorima. Napušta školu 1882. godine i seli se u zgradu u centru Osla u kojoj su uglavnom živeli umetnici. Prvi put izlaže svoja dela već 1883. godine.

Edvard Munk se formirao umetnički i intelektualno tokom svojih čestih boravaka u inostranstvu. Boravak u Parizu je uticao na njegov stil, a posebno dela umetnika kao što su Pol Gogen, Vinsent van Gog i Anri de Tuluz Lotrek, koji su koristili boje da prenesu emocije na platno. Boravak u Berlinu za njega je bio posebno važno mesto artikulacije i stvaranja. U Berlinu je pripadao grupi mladih skandinavskih i nemačkih umetnika, koja se borila za "subjektivistički" pristup umetnosti, čija je odlika bila poniranje u najskrivenije i najdublje delove psihe. 1892. godine Munk je u Berlinu imao svoju prvu veliku izložbu u inostranstvu i, ujedno, prvi veliki skandal. Ta izložba je bila i prekretnica u njegovom životu. Izložba je proglašena "uvredom umetnosti", novine su bile pune negativnih kritika, ali sve to je potpomoglo njegovu promociju.

Edvard Munk je u početnim radovima bio impresionista i naturalista. O uticaju impresionista, poput Kloda Monea i Kamila Pisaroa svedoči njegova poznata slika Rue Lafayette. On polako formira svoj lični stil tvrdeći da "Više ne treba slikati enterijere, ljude koji čitaju ili žene koje pletu. Oni moraju biti živi ljudi, koji dišu, osećaju, tuguju i ljube." Ovakav, psihoanalitički pristup slikarstvu i umetnosti uopšte Munk je jasno formulisao: "Baš kao što je Leonardo da Vinči studirao unutrašnjost ljudskog tela i secirao leševe tako ja nameravam da seciram dušu". Tako za njega slikarstvo i umetnost postaje izraz onoga što se kreće u ljudskom duhu, jedno brutalno oslobođenje individualnosti.

Edvard Munk prenosi u delima svoje emocije i istražuje teme ljubavi, smrti, straha, melanholije i anksioznosti, služeći se linijama koje se izdužuju i povijaju i tonovima boja koje deluju melanholično. Takvu atmosferu stvorio je na slikama Krik, Teskoba, Na mostu. Uznemirujući intimni doživljaj sveta Munk je izražavao dramatičnim perspektivama, portretima koji liče na maske ili lobanje, jarkim ili sumornim koloritom. Sva ova likovna sredstva prisutna su na njegovoj čuvenoj slici Krik.

Edvard Munk je često varirao istu temu u različitim likovnim tehnikama, od crteža i gvaša, preko različitih grafičkih tehnika do ulja na platnu. U njegovom stvaralaštvu princip tema i varijacije javlja se u dve varijante: pored obrade iste teme u različitim tehnikama, u nekim delima rađenim u istoj tehnici javljaju se slični motivi. Na dva čuvena ulja na platnu, Žena u tri stanja i Razdvajanje, javlja se ista ženska silueta u belom, plave dugačke kose, bez lica, zagledana u pučinu, ali ona stvara različit misaoni i emocionalni doživljaj. Na prvoj slici ona je simbol čednosti, a na drugoj simbol mrtve ljubavi.

Friz Života, ciklus od preko 20 slika u kome je želeo da predstavi ljudske strasti, patnje i radosti, Munk je smatrao za svoje kapitalno delo. Ovo svoje delo stvarao je od 1891. Godine, pa skoro do kraja svog života.

U poznijim godinama Edvard Munk je bio više vezan za Norvešku i manje zainteresovan za izložbe van skandinavskih zemalja. Najvažnija dela iz tog perioda su dekor aule Univerziteta u Oslu, dekor radničke trpezarije u fabrici čokolade Freia u Oslu.

U Nemačkoj je nacistički režim umetnost Edvarda Munka smatrao degenerisanom i konfiskovao njegova dela. Upkos tome za vreme okupacije mu je bila ponuđena saradnja, ali je odbio da bude član umetničkog saveta koji su obrazovali kvislinzi. Umro je u Ekeliju 23. januara 1944. godine ne dočekavši oslobođenje Norveške.

Pročitano 4847 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 01 Oktobar 2015 11:42

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Edvard Munk