Artnit

Četvrtak, 02 Juni 2016 11:42

Sandro Botičeli između književnosti i umetnosti Istaknut

Sandro Botičeli - Detalj slike Priče o Mojsiju, lik Sefore Sandro Botičeli - Detalj slike Priče o Mojsiju, lik Sefore

Jedan od zanimljivih aspekata, koji nas još više uvode u umetnost velikog firentinskog slikara, svakako se ogleda u njegovom uspehu u književnosti, odnosno učestalosti istančanih opisa njegovih dela u nekim od najpoznatijih evropskih romana na prelazu između dekadencije i početka XX veka. Prema Gabrijelu d'Anunciju, Botičelijeva umetnost često postaje inspiracija za pripovetke, romane i privatna pisma, i pravi je pravcati mit odabran "među svim slikarima XV veka kao najorginalniji, najistančaniji, najsmeliji i krajnje elegantan".

U romanu Sin požude Gabrijelea d'Anuncija (1889) pronalazimo ovu uputnicu na Bogorodicu sa detetom povodom jednog detalja mrtve prirode: "Odaje su se malo pomalo ispunjavale mirisom koji se širio od svežeg cveća u vazama. Velike i gusto zbijene ruže bile su uronjene u vitke kristalne pehare što su se izdizali iz pozlaćenog stalka poput raskošnih svetlucavih ljiljana, nalik na one što izranjaju iza Device Marije na slici Sandra Botičelija u galeriji Borgeze. Nikakav drugi pehar nije otmenošću oblika ravan ovome: cveće u toj providnoj tamnici kao da se produhovljuje i bolje izražava versko ili ljubavno prepuštanje." Posebna naklonost ka Botičelijevoj umetnosti pruža zanimljiv primer estetske saglasnosti između D'Anuncija i Marsela Prusta, a obojica u istom Botičelijevom liku - Jetrovoj kćeri u Sikstinskoj kapeli - prepoznaju crte dveju žena. Za D'Anuncija je to lik njegove ljubavnice Barbare Leoni, kojoj u jednom pismu (23 jula 1888) priznaje vrtoglavicu koju je u njemu izazvalo umetničko delo: "Seforin lik iz Botičelijeve Priče o Mojsiju, koja je na ulazu u moju sobu, poprimila je tvoj lik." Posebna podudarnost jeste to što se na Seforu kasnije upućuje u opširnijem obliku na nekoliko strana Prustovog dela u Svanovom kraju. Ovde Botičelijeva Sefora i D'Anuncijeva Barbara poprimaju lik Odete de Kresi. Slavan je odlomak u kome Odeta postaje Sefora iz Botičelijevih Priča o Noju u Sikstinskoj kapeli: "Bila je pomalo bolešljiva, dočekala ga je u ljubičastoj kućnoj haljini od kineskog krepa, pridržavajući na grudima, poput ogrtača, neku bogato izvezenu tkaninu. Stojeći pred njim, ostavivši kosu koju je rasplela i pustila da joj klizi niz obraze i savivši jednu nogu, u neprimetno njišućem položaju, da bi bez napora mogla da se nagne ka bakrorezu koji je posmatrala pognute glave, sa svojim velikim očima tako umornim i mrgodnim kada nije živahna, ostavila je snažan utisak na Svana zbog svoje sličnosti sa likom one Sefore, Jetrove kćeri, koja se vidi na fresci u Sikstinskoj kapeli. Svan je oduvek s posebnim uživanjem pronalazio na slikama majstora ne samo opšte odlike stvarnosti oko nas, već i onoga što, međutim, kao da se u manjoj meri može podvesti pod opšte, a to su individualne crte lica onih koje poznajemo (...)".

Iz knjige Federiko Poleti - Botičeli

Pročitano 2791 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 01 Juni 2020 10:33

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Paleta Sandro Botičeli između književnosti i umetnosti