Slika Žirafa u plamenu je nastala za vreme Španskog građanskog rata, a poznato je da je u to vreme Salvador Dali bio duboko zabrinut zbog stanja u njegovoj zemlji, koja je bila u haosu. Ova slika nesumnjivo odražava tu brigu. Sa druge strane smatrao je da nesvesno i nadrealizam ne bi postojali bez Frojdove psihoanalize. Zato po njemu: "Jedinu razliku između besmrtne Grčke i savremenog doba predstavlja Sigmund Frojd, koji je otkrio da je ljudsko telo, čisto neoplatonsko u doba starih Grka, danas puno tajnih fioka koje samo psihoanaliza može da otvori." Takav stav je otelotvorio na slici Žirafa u plamenu.
Scena na slici Žirafa u plamenu je postavljena u atmosferi sumraka uz duboko plavo nebo. U prvom planu su dve ženske figure, koje imaju nedefinisane faličke oblike, i potporu i izgledaju, kao da su na štakama. Obe ženske figure imaju nejasne duguljaste predmete koji vire iz njihovih leđa. One su dvostruke, kao komode sa fiokama, kao i štake i oblici, koji su uobičajeni arhitipovi u umetničkom stvaralaštvu Dalija.
Prva ženska figura naglašena jezivo akvamarin bojom, lišena je crta lica, sa fiokama u grudima i levoj nozi. Ove fioke, koje se otvaraju sa njene strane su simbol unutrašnjih, skrivenih, podsvesnih misli. Izgleda kao da nedostaje sloj mesa na njenim rukama i licu, otkrivajući mišiće ispod. Iza nje druga ženska figura, kao da drži nešto što izgleda kao meso ili mišićno tkivo. U pozadini je žirafa u plamenu. Iako relativno mali elemenat na slici, žirafa je ipak dominantna, kako u živom koloritu, tako i njenom dramatičnom vizuelnom efektu.
Različite nijanse plave, crne i braon boje, prikazuju sumornu, tužnu i hladnu scenu. Kroz izbor boja, Dali prikazuje uzaludni, tamni, ali sanjalački osećaj koji izražava moderna umetnost. Dve ženske figure, u skladu sa ostatkom slike stvaraju osećaj gubitka, očaja, nalikuju na san.
Salvador Dali je sliku Žirafa u plamenu opisao kao "muškog kosmičkog apokaliptičnog monstruma." Iako nije često smatrana, ova slika je zaista i jedna od njegovih ratnih slika.