Sliku Žena i dete na bunaru Kamil Pisaro slika u blizini njegove seoske kuće u Eranjiju, gde se trajno nastanio sa porodicom 1883. godine. Žena na slici je verovatno služavka u njegovom domaćinstvu, a dete je možda Ludovik Rodolf, četvrti sin Pisaroa, koji je imao četiri godina u to vreme.
Očigledna tema slike Žena i dete na bunaru je jedan trenutak mirovanja koji dele dve figure u prvom planu. Njihove kontrastne poze, postavljene jedno uz drugu pokazuju napore fizičkog rada sa nevinom bujnošću detinjstva. Seljanka stoji bezvoljno pored kanti za zalivanje koje mora da napuni, i ona će se uskoro pridružiti ostalim ženama u dalekoj pozadini, koje marljivo navodnjavaju redove mladog povrća u bašti pored seoske kuće. Naslonjena na bunar, seljanka usmerava pogled preko dijagonale "praznog" prostora prema detetu. Njena iscrpljenost od ovog napornog posla je očigledna. Naslonjena na zid bunara ona je tupo zagledana u dete koje podiže ruku kapriciozno do usta.
Na slici Žena i dete na bunaru Kamil Pisaro daje isti značaj figurama i okruženju, i oni su jednoobrazni po boji i teksturi. Crvena i braon boja cigala, krovova i tla se ponavljaju na ženinoj kapi i plavoj kosi deteta, a nanosi boje su ravnopravno raspoređeni po slici. Pisaro je zatvorio prizor udaljenim horizontom.