Vrativši se u Nirnberg, posle svog prvog putovanja u Italiju 1495. godine, Albert Direr otvara radionicu i radi pretežno grafiku, bakroreze s prizorima iz svakodnevnog života i drvoreze. U ovom razdoblju nastaju zanimljive, i u to vreme jedinstvene studije cveća i biljaka u akvarelu i crteži životinja. Među ove slike spada i Mladi zec iz 1502. godine, koji je urađen u tehnikama gvaš i akvarel.
Slika Mladi zec prikazuje usamljenog zeca. Postoje razne spekulacije o tome kako je nastala tako precizna slika zeca. Neki smatraju da je Direr prvo skicirao divlje zečeve, a zatim ih popunjavao detaljima krzna koristeći uzorak punjenog zeca. Drugi veruju da je on čuvao zeca koga je slikao u svojoj radionici. Odraz prozora u oku zeca se često navodi kao dokaz za teoriju da je Direr slikao zeca u svojoj radionici, ali ovaj odraz je tehnika koju je on često koristio za dodavanje vitalnosti u oči svojih modela. Direr je naslikao verovatno zeca na osnovu punjenog modela i veoma pažljivim posmatranjem živih zečeva.
Mladi Zec je prvo naslikan u akvarelu. Direr zatim primenjuje neproziran gvaš na vrhu akvarela, slikajući grupe dužih i kraćih linija, debljih i tanjih, u zavisnosti od toga koliko je krzna na delu tela zeca. Konačno, on dodaje bele akcente. Senka pomaže da zec dobije trodimenzionalni izgled. Postepeno, slika je dovedena do završetka uz dodatak nekoliko rafiniranih detalja, kao što su brkovi i pedantan odraz prozora u oku zeca. Direr je na kraju dodao svoj monogram i godinu na istaknutom mestu, da pokaže da je sliku smatrao završenom.
Albert Direr je uspeo da stvori izuzetno detaljan i vrlo precizan portret zeca. Dlake krzna leže u različitim pravcima. Tekstura krzna je urađena u raznovrsnim varijacijama tamnih i svetlih poteza četkice.
Slika je prožeta toplinom, zlatnom svetlošću koja osvetljava krzno zeca na levoj strani, naglašavajući uši, dajući iskre života u njegovim očima. Uši uplašenog zeca su podignute i u pripravnosti, a fini crni brkovi izgledaju skoro kao da drhte.
Slika Mladi zec Alberta Direra je postala veoma popularna i zajedno sa njegovim crtežom-studijom Ruke koje se mole masovno je reprodukovana u XX veku. Živ, detaljan prikaz zeca je verovatno doprineo značajnom broju reprodukcija ove slike.