Artnit

Spavao ili bio budan, bilo je sasvim svejedno. Mrzeo sam fabriku konzervi, i večito sam smrdeo kao puna kesa ribe. Nikad me nije napuštao, taj smrad konjske lešine na ivici puta. Pratio me na ulicama, ulazio je sa mnom u zgrade. Kad bih legao uveče u krevet, bio je tu, kao ćebe, svuda na meni. A u mojim snovima bile su ribe ribe ribe, skuše koje kruže u crnom bazenu, a ja vezan za motku naglavce tonem unutra. Smrad je bio u mojoj hrani i odeći, osećao sam ga čak i na četkici za zube. Isto je bilo sa Monom i mojom majkom. Na kraju je postalo tako grozno da smo petkom jeli meso. Majka nije mogla ni da pomisli na ribu, bez obzira što je to spadalo u greh.

Objavljeno u Pero
Četvrtak, 07 Januar 2021 11:47

Džon Fante - Božić je pripadao deci bogatih

Čudna vremena. Božić se bližio, grad je bio pun okićenih jelki i Deda-Mrazeva Vojske spasa koji su zvonili zvonima. Samo još tri dana za kupovinu do Božića. Stajali su izgladnelih očiju pred izlozima. Uzdahnuli bi i produžili dalje. Isto su mislili: biće to nikakav Božić, i Arturo ga je unapred mrzeo, jer bi možda i zaboravio da je siromašan kad ga ne bi podsećali na to: svakog Božića ista priča, uvek nesrećan, uvek bi poželeo stvari o kojima nikad nije ni razmišljao, i koje bi mu tada bile uskraćene. Uvek je lagao drugoj deci: govorio im je da će dobiti stvari koje ni u snu nije mogao da dobije. Božić je pripadao deci bogatih. Mogli su da šire priču o tome, i on je morao da im veruje.

Objavljeno u Pero

Kad je posuđe sklonjeno, sudopera ispražnjena, pod počišćen, njen dan je naglo zamro. Sada ništa nije ostalo čime bi se bavila. Toliko je toga šila i krpila za četrnaest godina pod tim žućkastim svetlom, da su joj se oči mahnito opirale kad god pokuša; odmah bi krenula glavobolja, i morala bi da odustane dok ne svane dan.

Objavljeno u Pero

Pošli smo natrag, Glupi između nas, kroz špalir raskevtalih pasa. Znao sam zašto želim tog psa. Bilo je besramno jasno, ali nisam to mogao da kažem dečaku. Ne bi mi bilo prijatno. Ali mogao sam da kažem sebi. Umoran sam bio od poraza i neuspeha. Bio sam gladan pobede. Imao sam pedeset pet godina i nigde pobede na vidiku, čak ni borbe. Ni moji neprijatelji nisu više bili zainteresobani za sukob.

Objavljeno u Urbane životinje

Osim toga, tu je bilo i njegovo poreklo. Kako sam bio ubeđen da je japanske rase, možda sam ipak grešio što ga tretiram kao čistokrvnu akitu. Jer šta ako je njegov majka nekim sličajem bila nemački ovčar? Takva mešavina orijentalne i tevtonske krvi izazvala bi ogromne genetske komplikacije. Germanska ratobornost združena sa istočnjačkom prepedenošću bila je totalno neprevidiv spoj, kao benzin pomešan sakeom.Ti elementi su mogli da ostanu neko vreme u ravnoteži, ali bi požar, pre ili kasnije, bio neminovan.

Objavljeno u Urbane životinje

Čudno vreme za mene. Sedeo sam pored nje, nesposoban da se pomolim, da artikulišem osećanje prema Hristu. Ali sve mi se vratilo, sećanje na stare dane kad sam bio dečak, i kada je to prohladno i melanholično mesto toliko značilo. Od početka je pretpostavila da ću se vratiti crkvi zajedno sa njom. To je izgledalo kao prava stvar, nešto što svakako treba uraditi.

Objavljeno u Pero

Kažem vam da je ovo knjiga o devojci i mladiću u drugačijoj civilizaciji: ovo je priča o Mejn stritu i Spring stritu i Bunker hilu, o ovom gradu samo od ulice Figeroa, i niko nije slavan u ovoj knjizi i ništa čuveno i poznato neće biti spomenuto, jer ništa od toga ne pripada ovoj knjizi, niti će duže biti ovde. Ovo je Ramona naopačke. I dobro je. To sam ja.

Objavljeno u Pero

Sada se vraćao u malu belu kuću u Bulderu, Kolorado, gde je živeo s roditeljima i svoja dva brata. Išao je da podeli krevet sa svojim bratom Edijem. Sutra će ustati i poći u školu. Sledeći dan će biti isti, i sledeći, i sledeći, dan za danom, ista monotonija u istom zabačenom gradiću.

Objavljeno u Pero
Petak, 30 Oktobar 2015 12:11

Džon Fante - Moram da budem ono što sam

Onda je ušla, beli balon je lebdeo ispod njene spavaćice, držala je knjigu u ruci. Smešeći se, pogledala je naniže u mene.

"Hoću da pročitam nešto", rekla je.

Objavljeno u Pero

A onda se dogodilo. Jedne noći, dok je kiša pljuštala po kosom krovu kuhinje, veliki duh je zauvek ušao u moj život. Držao sam njegovu knjigu i drhtao dok mi je on govorio o čoveku i svetu, o ljubavi i mudrosti, o bolu i krivici, i znao sam da nikada više neću biti isti. On se zvao Fjodor Mihailović Dostojevski. Znao je više o očevima i sinovima od bilo kog čoveka na svetu, kao i o braći i sestrama, sveštenicima i nitkovima, o zločinu i nevinosti. Dostojevski me promenio. Idiot, Zli dusi, Braća Karamazovi, Kockar. Izvrnuo me naopačke.

Objavljeno u Pero
Strana 1 od 2
Vi ste ovde: Home Flora doma Prikazivanje članaka po tagu Džon Fante