Artnit

Četvrtak, 10 Juli 2014 13:26

Smilje - biljka koja briše tragove vremena na licu Istaknut

Aromatična biljka, koja je u narodu poznata pod imenom smilje raste na sunčanim kamenjarima i padinama, u pukotinama stena, područjima uz more. Neke vrste gaje se kao ukrasne biljke, i za suvo cveće. Često se sade u grupe u sunčane kamenjare ili pojedinačno u saksije i žardinjere. Njihov prijatan miris unosi u eksterijer doma mediteranski osećaj i miris leta.

Rod Helichrisum ili smilje kako se u narodu zove sastoji se od oko 300 vrsta, jednogodišnjih, zeljastih višegodišnjih i žbunastih biljaka, i pripada porodici glavočike (Asteraceae). Najviše vrsta potiče iz Afrike. Oko 25 vrsta se može naći u Evropi i Mediteranu, a u Srbiji se javlja samo jedna vrsta. Naziv roda je nastao od grčkih reči helios, što znači Sunce i chrisos, što znači zlato, i verovatno je povezan sa žutom bojom cvetova koju ima većina vrsta ovog roda. Za neke vrste iz ovog roda se koriste sledeći nazivi: everlast na engleskom jeziku, l'immortelle na francuskom, бессмертник na ruskom jeziku. Ovakva poetična i pomalo misteriozna imena, povezana sa rečju besmrtnik dobila je verovatno zato što nikada ne vene, čak ni pošto je ubrana.

Stablo smilja je uspravno i obraslo svilenkastim, gustim dlačicama. Može da poraste u visinu do 60 cm, a neke vrste, i do 90 cm.

Listovi smilja su čvrsti, uski i dlakavi, i svojim rubom zavijeni nadole. Svi listovi su na licu zeleni, a srebrnasto dlakavi na naličju. Donji listovi su pri osnovi stabla sakupljeni u rozetu, a ostali naizmenično raspoređeni po stablu.

Smilje obično cveta od maja do jula. Cvetovi su najčešće jarkožute boje zbijeni u glavice, ali mogu da budu i naranđasti, crveni, ružičasti ili beli. Cvetne glavice se koriste kada cvetovi počnu da se otvaraju. Pošto se tako iseku i osuše, cvetovi i stabljike sačuvaju svoju boju i oblik duže vreme.

Plod smilja je ahenija glatka ili hrapava, dužine do jednog milimetra.

Od davnina je smilje poznato kao lekovita biljka. Stari Grci su ga koristili kao lek za rane. Koren, listovi, stabljike i cvetovi koristili su se u tradicionalnoj medicini za lečenje i olakšavanje telesnih tegoba, kao što su alergije, prehlade, kašalj groznica, glavobolje, hemoroidi, reumatske tegobe, grčevi kod dece. Tako se na primer za problem sa kožom, koristio sveže ubrani cvet smilja koji se sušio i mešao sa raznim uljima, a potom nanosio na kožu. U Africi se njegovo lišće kuvalo i jelo. Zbog slatkastog izuzetno parfemskog mirisa i reputacije da može da izbriše tragove vremena na licu smilje je davno našlo primenu u kozmetici.

U starim narodnim pesmama smilje se pominje kao najlepši cvet za kićenje devojaka i momaka. U srpskom narodu smilje je prevashodno devojačko, devičansko bilje. Tako se u jednoj narodnoj pesmi kaže: "Nit je smilje niti bosilje, već miriše duša devojačka." Postoji verovanje da ako žena ne može da rodi, treba joj staviti venac od smilja na glavu pa će roditi. Zbog lepote i mirisa cveta ženskoj deci su davana imena Smilja, Smiljana, a muškoj Smiljan i Smiljko.

Danas se neke vrste smilja koriste u narodnoj medicini, kozmetici, a i kao sredstvo protiv raznih insekata. Koristi se i kao začinska biljka, na primer kao zamena za kari koriste se mladi izdanci i listići nekih vrsta.

Pročitano 30284 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 30 Septembar 2019 10:46

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Flora doma Smilje - biljka koja briše tragove vremena na licu