Sempervivum tectorum je višegodišnja biljka iz porodice Crassulaceae. Latinski naziv Sempervivum, što znači uvek živ ukazuje na otpornost ove biljke. Zbog verovanja da ima čudotvorne moći, i štiti kuće od groma i vatre gajila se na krovovima, i otuda potiče i njen latinski naziv tectorum, što znači na krovu. Mnogo je narodnih naziva za ovu biljku. Zovu je čuvarkuća, kamena ruža, debela koka, stolistnik, uhovnik. Svi narodni nazivi uglavnom su vezani za život i zdravlje.

Postojalo je verovanje da čuvarkuća štiti kuću i njene ukućane od zla kao što su veštice i bolesti. Otuda i narodna poslovica: "Bolje čuvarkuća na kući, nego dva psa ispred kuće." Stari Srbi su je držali na istoku ili kod kućnih vrata, jer su verovali da tera zle duhove. Tradicija gajenja čuvarkuće na krovovima seoskih kuća, štala i drvarnica kao zaštita od vatre i gromova potiče još iz IX veka. Tako i Karlo Veliki naređuje: "Svaki seljak treba da ima čuvarkuću na svojoj kući."

Čuvarkuća je mesnata, sočna biljka, koja poraste do 25 cm iznad zemlje. Njeni debeli, ovalni listovi složeni su u rozetu. Boja rozeta varira od blede do tamnozelene, zatim sivo-braon, crvene, pa do skoro crne, a ima i višebojnih formi. Rozeta nakon cvetanja vene, ali se na stabljici stvaraju nove, male rozete koje produžavaju život biljke. Pošto listovi zadržavaju veliku količinu vode duži vremenski period, nije joj potrebno mnogo zemlje i opstaje i na kamenitom tlu.

Čuvarkuća cveta od aprila do septembra. U sredini biljke se razvija cvetna stabljika koja nosi skup cvetova, najčešće crvenih, ali mogu da budu i ružičasti, beli i žuti.

U narodnoj medicini čuvarkuća se koristi zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.