Imanuel Kant - Vaspitanje i dečja volja i želje
Deca se kvare kada im se volja ispunjava, a vaspitavaju pogrešno kada se njihovoj volji i njihovim željama upravo suprostavlja. Ovo se dešava još dok su deca igračke roditelja - naročito u vreme kad počinju govoriti. Iz tog kvarenja proizilazi šteta za čitav život. Suprotstavljajući se dečjoj volji nagonimo ih da iskažu svoju ljutnju - što dabogme mora biti - ali ona tim više besne iznutra.
Imanuel Kant - O vaspitanju
U vaspitanju čovek mora biti:
a) disciplinovan. Disciplinovati znači ići za tim da se spreči da životinjsko čoveku naškodi kako pojedincu tako i društvenom čoveku. Disciplina je, dakle, samo pripitomljavanje divljine.
Filip Arijes - Naš svet je opsednut fizičkim, moralnim, seksualnim problemima i problemima vezanim za detinjstvo
U srednjem veku i početkom modernih vremena, a još dugo u narodnim slojevima, deca su poistovećivana sa odraslima, čim bi se ocenilo da se mogu osloboditi pomoći majki i dadilja: ubrzo posle kasnog odbijanja od dojenja, otprilike oko sedme godine života. U tom trenutku, deca ulaze pravo u veliku zajednicu ljudi, sa kojima su imali zajedničke prijatelje, mlade i stare, delili svakodnevne poslove i igre.
Džon Djui - Demokratija i obrazovanje
Američki filozof, psiholog, socijalni kritičar i teoretičar obrazovanja Džon Djui započinje raspravu u modernoj teoriji obrazovanja svojim delom Demokratija i obrazovanje, koje je objavljeno 1916. godine. On smatra da se demokratija i obrazovanje međusobno podržavaju i da je obrazovni sistem temelj svakog demokratskog društva, a da istovremeno “kompletno obrazovanje dolazi samo kada postoji odgovorno učešće svakog pojedinca, u skladu sa njegovim kapacitetima, u oblikovanju ciljeva i politike društvene grupe kojoj pripada“.
Žan Žak Ruso - Emil ili o vaspitanju
Francuski filozof i humanista Žan Žak Ruso koji se smatra najuticajnijim misliocem i teoretičarem u doba prosvetiteljstva svoje pedagoške poglede izlaže u svom najznačajnijem delu, Emil ili o vaspitanju, napisanom 1762. godine, u kome kritikuje veoma oštro tadašnji vaspitni sistem. On iznosi svoje ideje i shvatanja o vaspitanju, određujući čoveka, dete, prirodno biće, kao osnovno polazište, kriterijum, i meru koja je najznačajnija u vaspitanju.
Ivan Aleksejevič Bunjin - Iz pisma Antona Pavloviča Čehova
Zanimljivo je, kako A. P., kao dvadesetšestogodišnji lekar objašnjava u pismu bratu Nikolaju šta je to vaspitanje. Pismo je napisano u martu 1886.
“Vaspitani ljudi treba da zadovoljavaju sledeće uslove:
Mišel de Montenj - O vaspitanju dece
Neka ga vaspitač ne pita samo za reči njegove lekcije već i za smisao i sadržinu, i neka oceni koliko je koristi iz nje izvukao, prema dokazima koje pruža ne njegovo pamćenje, nego njegov život. Neka ga natera da ono što je tek naučio pokaže na sto načina, i primeni na isto toliko predmeta, da bi video da li je to dobro shvatio i zaista usvojio, ocenjujući njegovo napredovanje na osnovu Platonovih pedagoških načela. Dokaz je lošeg varenja i nevarenja povratiti hranu onakvu kakvu smo progutali. Želudac nije izvršio svoj posao ako nije izmenio izgled i oblik onoga što smo mu dali da prevari.
Platonovo shvatanje vaspitanja i obrazovanja
Platonovo shvatanje idealne države je usko povezano sa njegovim shvatanjem vaspitanja i obrazovanja. Vapitanje i obrazovanje, koje je pod nadzorom države treba da urođene sposobnosti svakog građanina razvije i oblikuje u potrebna socijalna svojstva - da razvije smisao za zajednicu, za pravednost. Tako je jedan od osnovnih ciljeva države da obezbedi onu slobodu, u kojoj svaki građanin može vršiti onaj posao za koji je najobdareniji i najsposobniji.
Emil Dirkem - O vaspitnom procesu
Emil Dirkem određuje vaspitanje kao vitalnu funkciju, osnovu egzistencije društva. Po njemu vaspitanje omogućava i obezbeđuje homogenost društva putem ugrađivanja u decu od samog početka zahteva za suštinskom sličnošću kolektivnog života.
Emil Dirkem - Vaspitanje
Emil Dirkem suštinu vaspitanja nalazi u socijalizaciji. Vaspitanje shvata kao posledicu opšteg društvenog stanja, a posebno kao posledicu progresivne diferencijacije društvenog rada. On afirmiše društveni karakter vaspitanja, smatrajući da je pedagoški ideal delo konkretnog društva.