Artnit

... Ah, ja u tome prepoznajem naše današnje mlade ljude, koji su malo zagrizli u nauku, i koji su od toga bolesni, jer nisu mogli da zadovolje stare ideale o apsolutnom, koje su usisali sa mlekom svojih dojkinja. Vi biste hteli da u naukama nađete, jednim udarcem i potpuno, sve istine, dok ih mi jedva otkrivamo, dok će one bez sumnje uvek biti samo večno istraživanje. I onda, vi ih poričete, bacate se ponovo u okrilje vere, koja vas više neće, pa postajete pesimiste... Da, to je bolest kraja ovog veka, vi ste Verteri koji su se vratili.

Objavljeno u Pero

Najpre štampa. Videli smo kako izgleda kad se pokrene prljava štampa, zarađujući novac bolesnom radoznalošću, kvareći mase da bi im prodala svoju nagaravljenu hartiju, koja prestaje da nalazi kupce čim je nacija mirna, zdrava i jaka. To su naročito noćni lajavci, petparačke novine koje dolaze do prolaznika svojim krupnim naslovima što obećavaju razvrat. Ove novine su obavljale samo svoju običnu trgovinu, ali sa još većom bestidnošću.

Objavljeno u Društvo

Onda vas pitam koji je to čestit sud, ili jednostavno koji je to razložan sud koji bi se osramotio osudivši me opet, sada kada je ovako javno dokazano sve što sam izneo? Ne nalazite li da je zakon vaše vlade koji amnestira mene nevinog zajedno sa gomilom krivaca koje sam ja optužio, zaista zlikovački zakon?

Objavljeno u Društvo

Vaj! Tih lepih večeri nema više. Došao je dan kad sam vas morao ostaviti, tebe i polja Provanse. Sećaš li se, lepi moj sne, rekli smo jedno drugom zbogom, jedne jesenje večeri, na obali rečice. Obezlistana drveta činila su horizonte širima i sumornijima: polje se u taj pozni čas, pokriveno suvim lišćem, prostiralo crno, sa velikim i žutim mrljama kao kakav ogroman suknen zastirač. Na nebu su iščezavali poslednji zraci, a sa istoka se pela noć preteći maglom, mračna noć koja je imala da dođe iza nepoznate zore.

Objavljeno u Pero
Utorak, 25 April 2017 11:00

Emil Zola - Ona koja me voli

Da li je ona koja me voli velika dama, sva u svili, čipkama i nakitu, koja sanja o našim ljubavima na sofi kakvog budoara? Markiza ili vojvotkinja, malena i laka kao san, sa talasima belih sukanja koji se tromo vuku po zastorima i sa malom napućenošću koja je slađa od osmeha?

Objavljeno u Pero

Bilo je to suviše veliko, suviše hladno, žurio se da se vrati, da se zatvori, da bi se osetio manje bedan, manje smrvljen između beskraja vode i beskraja neba. Jedno jedino mesto ga je privlačilo, groblje koje je okruživalo crkvu: Njegova majka nije bila tu, on je ovde mislio na nju sa velikom nežnošću, tu se on naročito smirivao, uprkos strave od ništavila. Grobovi su počivali u travi, tisovina je rasla u zaklonu crkve, čulo se samo cvrkutanje ptica koje su se njihale na morskom vetru. On bi se tu zaboravio satima, ne uspevajući čak ni da pročita na pločama imena davnih pokojnika, koja su jake kiše sa zapada izbrisale.

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Društvo Prikazivanje članaka po tagu Emil Zola