Artnit

Od povrća se najviše sije gra (pasulj), kupus i luk (bijeli i crni), potom rotkva, repa i blitva, a još manje grašak i sočivo. Kelj, kelerabu, mrkvu (žutu repu) i spanać gotovo niko i ne poznaje; ren raste sam po polju i samo se upotrebljava za lijek. Osim kukuruzna ljeba, srpska je obična rana uz post gra i luk, a na mrsku zimu kupus i slanina, a ljeti mlijeko, sir, jaja. Piće je obično voda. Vino se pije najviše na častima, i to kod bogatiji ljudi; a onako se uz jelo najviše pije šljivova rakija, koja je srećom vrlo meka i zato zdravlju nimalo ne udi. Najveća je čast na mrsku: ljeti pečeno jagnje a zimi prase, uz to pogača, medena rakija, i cicvara i gibanica; a na petku riba (to jest, kad se jede, jer se ni ona svagda uz post ne jede) i gra začinjen zeitinom. Po cijeloj Srbiji, osim ravne i barovite Mačve, može biti dobro vino kao i po Madžarskoj, ali danas slabo ko sadi vinograde da prodaje vino, nego samo pomalo za domaću potrebu. Mlogi parlozi (zapušteno zemljište), i stari i novi, svjedoče da se negda oko vinograda više radilo, pa valjada su uz ratove bataljeni. U Srbiji ima dosta lijepi jabuka, krušaka, trešanja, višanja, breskvi; ali se najviše sade i gaje šljive, te se od nji peče rakija. Orasi rastu sami, kao po đekojim mestima i kestenje, oskoruše i breskinje. Premda se od vina i od rakije, kao i od drugi đekoji rodova zemaljski, može kašto po koja para dobiti, ali je to sve ništa prema rogatoj marvi i prema svinjama: volove i krave svakoga proljeća kupe Bošnjaci i Ercegovci, te ćeraju na more; koze i ovce kupuju Turci; a svinje se neprestano pregone u Njemačku; one su pravi i najveći užitak narodni, jedno što ji je zbog šuma lasno zapatiti i držati, a drugo što se u svako doba godine mogu prodati.