"Dugo su postojali sukobi između aristokratije i naroda. Treba imati na umu da je državno uređenje bilo sasvim oligarhijsko, ali je osnovno bilo što je sirotinja bila podjarmljena... Sva je zemlja bila u rukama malog broja ljudi. Siromašni seljaci uzimali su je u zakup, a ako nisu mogli da plate, padali su u ropstvo i oni i njihova deca. Kako je mnoštvo robovalo manjini, podigne se narod na aristokratiju.
Borba je bila žestoka, i dugo su stajali jedni protiv drugih, kad najzad zajedničkom odlukom izabraše Solona za posrednika i arhonta, poverivši mu da uredi državu. Po svom poreklu i ugledu, Solon je bio među prvima u državi, a po svom imovnom stanju i društvenom položaju pripadao je srednjem sloju. On je uvek smatrao bogataše krivcima za ustanke.
Uzevši vlast u ruke, Solon je oslobodio narod robovanja i za to vreme i za budućnost zabranivši davanje zajmova uz garanciju dužnikovog tela. Izdao je zakone i ukinuo dugove, i privatne i državne. To se zove "sisahtija" (skidanje tereta), zato što se ljudima činilo da su sa sebe skinuli teret."
